Posljednji vrisak bijelog rappera

Marshall Eminem Mathers proglašen je od strane površnih i senzacijama sklonih novinara kao "prvi bijeli rapper koji nešto znači". Notorno je glupo sada diskutirati o ovoj izjavi, pa se radije pozabavimo fenomenom Eminema. Ako se osvrnemo u prošlost, možemo lako shvatiti o čemu se tu radi. Prvo je bio sjebani dečko, navodno silovan od svog oca. Zatim je tužio mamu za nešto što čitav svijet ne shvaća. A onda je svima, poput dobrog Samarićanina, sve oprostio. Istina, ovo je povijest njegovih medijskih ispada, no činjenica je da su ti ispadi zaživjeli na glazbenom planu kroz njegove pjesme. Zapravo, Eminem je odradio vraški dobar posao. Ne samo da je zaveo mase svojim gotovo identičnim pjesmama, već je uz to zaradio par milijunćeka na filmu "8 Mile", plasirao vlastite tenisice i hodao sa manekenkama. Pravi super star. Naravno, njegovo najveće tržište je ono američko, gdje uslijed zaglupljivanja masa Oprah showovima baziranim na tragediji i pitanjima: "pa zar je to moguće u 'land of the free & home of the brave'"; jedan sjebani dečko dolazi kao glazbeni nastavak ideje o zaradi na ljudskoj patnji. A on je sve to popljuvao u pjesmi "Stan", naizgled oprao ruke i nastavio po starom. A beskompromisni rapper poput njega ne radi ustupke. Ne, on samo na pogrdnim riječima izostavi sva slova osim početnog. Na tome se temelji njegov dobar posao. No, opet nas je preveslao i uspio zbuniti mase. Eminem prekida karijeru, a Dre se na slici u unutrašnjosti covera drži za glavu i plače. Sigurno žali za svojim glavnim prihodom. Šteta, bilo je zabavno gledati kako mase vrište i vjeruju marketinškom magu ravnom i boljem od samog Vraga i Sotone, Mr. Nečastivog Marilyna Mansona. Ili nema štete, imamo 50 Centa. On će ga zamjeniti. Pozdravite Slim Shadya u crnom izdanju.

ocjena albuma [1-10]: 1

igor kozličić // 10/02/2006