Konačno jedan soundsystem koji nije Mato & 4 nevidljiva... Ali samo kakav? Iz Bora, a nije Goribor, nego nešto posve drugačije. Pravo iznenađenje, a možda su na pomolu i buduće zvijezde...

Ima jedan, čini mi se, beogradski duet bend imena Plan koren iz 9 koji nema veze s ovim sedmercem iz Bora. A ima i mali milion Soundsystem oneman, duet & other people's bendova koji također nemaju veze s ovim Boranima. I još Soundsystem imena od kojih se rijetko nađe ponetko sklon živoj svirci. I naposljetku, možda ih se na prste može pobrojati da sviraju jazz-funk.

Od samog pogleda na nespecifičan omot za Slušaj najglasnije s tvrdim koricama i specijalnim dizajnom, preko cd-a na kome je priložen i prateći video-spot do same glazbe, uočava se da je ovaj bend itekako pazio na sve detalje. Profesionalno na svjetskom nivou. U glazbenom pogledu, ovakvih sastava u nas nema. Tek tu i tamo bi se netko okušao u ovom instrumentalistički zahtjevnom fahu s ponekim kompozicijama, no u kompletu gledajući, izuzev izleta skupocjenih RTV big bendova i povremenih frakcija poznatih jazz muzičara, na ovim prostorima, koliko me pamćenje služi, posljednji (a možda i prvi) pravi jazz-funk bend bio je makedonski, onaj Kire Mitreva početkom 80-ih godina zvan KIM koji je nestao nakon albuma "Za kim zvona zvone" i "Plaćena da voli". Utoliko je uloga ovih Borana bremenitija. Ne koketiraju s nikakvim trendovima i hirovima, te imaju zadatak onih probijača ledenih santi da dospiju do široke audijencije mahom razmažene gostovanjima velikih inozemnih imena po različitim jazz festivalima na kojima je uglavnom pojam 'vidjeti i biti viđen' daleko važniji od sadržaja i prezentacije glazbenika. Prateći u principu redovno zagrebačke jazz festivale unazad posljednjih desetak godina, često sam nalazio na zbunjene face koje ništa nisu shvaćale čemu su prisustvovale i šta su to slušale, ali bitno je bilo da su se pokazale elitnim članovima jet-set društva koje si može priskrbiti skupe krpice, večernji smoking i ko' svetog Petra kajgana urnebesno masne ulaznice za koncerte Sonny Rollinsa, Pat Metheneya, Branford Marsallisa, Chick Coreje, Ornette Coleman i kompanije.

Pređimo na stvar: Plan 9 Soundsystem nemaju ništa zajedničko niti sa ovakvim sličnim vedetama. Možda tek nešto rijetko i ne toliko bitno. Njihova glazba je prije svega plesna, zabavna i nošena osebujno ugodnim vokalima Marijete Antić na engleskom jeziku pod primjetnim utjecajima Ette James i Dee Dee Bridgewater. Infrastrukturu čini 6 uglavnom mladih glazbenika (cirka oko 30-te godine) koji svaki ponaosob pokazuje da je ponikao iz različitih žanrova, te da su im afiniteti i uzori bili relativno drugačiji. Primjerice, naglašena ritam sekcija Čedomir Ilić (bas gitara, double bass) i Dragan Stoiljković (bubnjevi, udaraljke) očito je drugovala sa funkom, swingom i discom, duhački dvojac Marijan Cvetanović (truba, flugelhorn, vokal) i Andreja Ćirić (tenor saksofon) sa be-bopom, modern & cool i nu-jazzom, gitarist Aleksandar Branković sa Jaco Pastoriusom, Al DiMeolom i jazz-rockom, a klavijaturist Bojan Bojković, odokativno rečeno s Herbie Hancockom i Chick Coreom, pa i St.Germainom. Sve to uključeno u zajedničku spregu rezultiralo je vedrim spojem mainstream jazza s funkom i velikim prisustvom lepršavih soul-pop melodija. U Hrvatskoj su takvu kombinaciju svojevremeno obećavali Mayales i Bastardz, te tek u nekim momentima Jinx, dok se u novije vrijeme o otprilike sličnim afinitetima može govoriti samo o zagrebačkim bendovima Chui i Mangroove. Doduše, svi su oni različite priče za sebe, ali određene poveznice se mogu pronaći.

Ovaj album je, kao što na omotu stoji, pripreman prilično dugo vremena. Prvo su 2004. startali kao instrumentalni jazz kvintet koji nije iza sebe ostavio nikakve snimke, a potom su sa dolaskom ženskog vokala dobili dimenziju ozbiljnog cover benda. Kako ih to nije zadovoljavalo, krenuli su u komponiranje vlastitog materijala kojeg su u različitim periodima snimali od 2008. do 2011. godine s producentom Čedomirom Ilićem i naposljetku ga realizirali koncem 2012. godine.

Uvodna mid-tempo gibačina "Jazzagain" jedan je od 6 instrumentala, a nosi ga tipičan nu-jazz s moćnim funk linijama basa, starinskim hammondom, ritmičkim duhačima a'la War, malom Miles Daviesovskom solo dionicom trube s poklopcem i nafilanim vokalima s telefona. Kroz daljnji tijek albuma razgranata je neprekidna plesna opservacija počevši od lepršavog pjevanog swinga "Special birthday" podsjećajući pomalo na Working Week i Sade (cirka iz razdoblja hita "Is it a crime"), preko jazz/funk-rock instrumentala "Influence" kakvog bi bez problema na svoje albume uvrstili Steely Dan, Walter Becker i Donald Fagen u kome je gitarist, ujedno i autor Branković odigrao odličan set u trajanju od 5 minuta. Jedan od potencijalnih aduta albuma je "That is a day", pjesma koja otprve ulazi u uho svojim umjerenim swing/nu-jazz/hip-hop tempom, šarmantnim Marijetinim vokalom i vraški nezaboravnom melodijom trube 'tu-ru-tu-tu, tu-ru-tu-tu, tu-ru-tu-tu, tu-tu'. Međuigre duhača, bas linija, improvizacije ksilofona/vibrafona, kao i Marijetini vox-extended dueli s nadigravanjima na vodeću melodiju dodaju poseban šarm kompoziciji. Totalno radiofonično, primamljivo, zavodljivo, a sve utrpano u opseg pop pjesme od 3 i pol minute, mmmm... Lagani instrumental "Monday morning interlude" je prava akcija u kojoj je svoje sposobnosti pokazao trubač Cvetanović pomalo aludirajući na čuveni Daviesov "Bitches Brew" kada su prateći glazbenici samo ritmičkim nadigravanjima mogli parirati maestru instrumentalizacije. Naravno, ovdje su uloge demokratski podijeljene i na sintagme fine bas linije (bilo bi efektnije sa fretless basom), akustične gitare i ritmom kongi.

Prvi singl "Across the seven seas" za kojeg je snimljen i vrlo zgodan video je, reklo bi se, reminiscencija njihovog instrumentalističkog rada u kome svaki od glazbenika doseže fokus vlastitog izraza objedinjenog u osnovnim karakteristikama zajednice benda. Ničega previše, ničega premalo, ništa nije posebno naglašeno ili izdvojeno, te svi skupa funkcioniraju kao homogena cjelina združena u jazz-pop instrumentalu.



Najtemperamentniji plesni komad "As it is" vodi čvrsti Marijetin vokal i zove na plesni podij, mada se mora primijetiti da je produkcijski mogao biti i bolje urađen. Djeluje kompresirano i usiljeno sabijen u nepune 3 i pol minute. Tu se mogla raširiti instrumentalistička igra i osloboditi prostor za eksperimentalizaciju budući da su nafilani i soul/r'n'b back-vokali u delayu. Ima potencijala za daljnju izgradnju, a osim toga je i veoma 'hot'...

Čini se da bendu za sada ipak najbolje stoji čista svirka jer u narednom instrumentalu "Dee-bop" barataju sa moćnim breakovima, nadogradnjama, odličnom svirkom malo zamjećenog saksofona Andreje Čilić i razrađenom strukturom mainstream jazza. Naravno, kompozicija je kratka (4 i pol minute), ali mogla je slobodno biti i dulja. Da naš show-biz funkcionira poput zapadnjačkog, onda bi "Takav je dan" bila objavljena kao b-strana singla "That is a day" budući da se radi o prepjevu na srpskom jeziku kojeg su otpjevala 'muška grla' uz gosta Nikolu Ristića, ali, mora im se priznati, nemaju tako dobre performanse kao Marijeta. Posljednja skladba "Special birthday (inst. version)" je produžena instrumentalna varijanta iste pjevane kompozicije u kojoj su ovaj puta solističke role odigrane na trubu i klavijature. Očito taj dvojac, koliko mi se čini, poteže i najvažniji dio skladateljskog rada. A pjesma bi mogla, naravno, biti poleđina singla "Special birthday". Zašto ne?

Ovo je prije svega ugodno i šarmantno iznenađenje na domaćoj sceni u kojoj Plan 9 Soundsystem gotovo i da nema neku konkurenciju. Barataju odličnim sviračkim tehnikalijama pogodnim za svako uho, nimalo ne pokazuju afinitet ka alternativnom izrazu koji ih može sabiti u underground za šaku publike, transparentno korespondiraju sa jednostavnim pop obrascima, a jedino zbog čega ih širi auditorij možda neće prihvatiti otprve jesu tekstovi na engleskom jeziku. Tu bi se trebali kompromitirati budući da imaju sve adute u šaci. Možda da paralelno rade i na srpskom i engleskom jer im obje stavke očito dobro stoje.

Kako je album objavljen koncem 2012. godine kad su završene liste best-of izdanja, ja ću ga staviti na listu najboljih albuma 2013.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 04/02/2013

PS: Iako na albumu piše da Plan 9 Soundsystem dolaze iz Bora, dečki su nam javili da su zapravo iz Niša :)