Seksualna revolucija je davno prošla, iako do nekih nije nikada ni došla. Tabua više skoro i da nema. Sve je dostupno i skoro sve je prihvatljivo. No, učinak kojem su se njeni idejni tvorci onomad nadali je uglavnom izostao. Ali to je jedna druga priča. Umjesto toga je u sedamdesetim prošlog stoljeća nastupila njena puka komercijalizacija. Propagiranje "slobodne ljubavi" je tada svoje medijsko ispoljavanje našlo i u pornografskim filmovima, a tipična glazba tih filmova je inspirirala ovaj zagrebački sastav, koji je i formiran u sumnjivu svrhu njenog ponovnog revivala. Ideja snimiti album pod utjecajem soundtrackova pornića iz sedamdesetih je se rodila u proljeće prošle godine. Točnije, kod pojedinca koji stoji iza osebujnog nadimka Udo Langenkurtzen i koji nedvosmisleno podsjeća na famozne njemačke "reporterske" serijale iz toga razdoblja. Njemu su se potom priključili ostali članovi s ništa manje maštovitim nadimcima poput Mr. Longstick, Sir Licksalot, Easy Boy i Rocco Falutti (sličnost s umjetničkim imenom jednog poznatog porno "glumca" je očita). Njihov projekt pod imenom Cock Porn je u samo nekoliko mjeseci koji su uslijedili iznjedrio i prvi album nazvan "Popcorn Machine Porn Grooves", a riječ je o osam instrumentala u kojima su iskombinirali elemente rocka, funka, surfa i bluesa, s puno efekata, samplova i spacey zvukova.

Očito su ovi dečki pomno studirali dotične materijale, jer ono što ovdje prezentiraju je masna, ljepljiva, melodična i ritmična smjesa funky ritmova i gustih gitarskih riffova, s puno klišeja i kiča - baš onakva kakvi su bili i spomenuti filmski uradci. Što se oslikava i u samoj kostimografiji članova ovog benda, koji nastupaju odjeveni poput egocentričnih svodnika (pimpova), stvorivši tako jedan sveobuhvatni, karikirano intrigantni imidž "zločestih dečki". No, da su svom naumu pristupili maksimalno ozbiljno i profesionalno svjedoče same njihove skladbe. Iako u potančine remiziraju glazbu filmova iz toga razdoblja, koja je tada prolazila srazmjerno neprimijećeno jer su gledatelji imali uglavnom pažnju skrenutu na sasvim nešto drugo, s ovim albumom postaje potpuno jasno da je ona bila puno bolja, da ne kažemo kvalitetnija, od onoga čemu je bila tek kao soundtrack. A čini se da je ovim zagrebačkim "pimpovima" to zapravo i bio cilj. Kako god, vrlo retro zvuk, kakav se može čuti na ovom albumu je rezultat autentične opreme iz toga razdoblja, koju su odnekud imali i koristili pri njegovom snimanju. Sve je u ruhu sedamdesetih, a atmosferične gitarske solaže uparene s razigranim melodijama flaute u "Ein kleiner Nachtblues (Love Theme)" zvuče kao da su potekle sa Santaninog albuma "Moonflower" (Columbia) iz 1977. godine. Sličan ugođaj nudi i "Scorpio's Bite", koja ju slijedi. Čitav tok albuma, zahvaljujući funkoidnim linijama basa i gitare, prožima dobra i tečna vibra, koja ni u jednom momentu ne popušta. Bez obzira što se ovo sve većinom doima kao da smo već negdje čuli. Najveća zasluga ovog sastava je upravo ta što su većinom prožvakane teme i obrasce kvalitetnim aranžmanom i skladateljskim rješenjima uspjeli ponovno oživjeti. Pa makar to bilo samo nakratko i kao kuriozitet.

ocjena albuma [1-10]: 6

z. marković // 09/01/2013