Niški bend koji radi od 2004. godine, koliko mi se čini, po prvi puta se ovim izdanjem predstavlja širokom auditoriju. Nisam shvatio biografiju benda jer su podaci vrlo šturi i po svemu sudeći izgleda da više ne radi. Nekad su bili trio Marko Tomović (bubnjevi), Dušan Jovanović (bas) i Slobodan Aleksić (vokal, gitara), a od 2009. na njihovoj myspace stranici stoji da je to Slobodanov oneman bend.

Kako god, ovdje je zvanični, prvi dio albuma snimak koncerta iz Niša (live at club) održanog 17.IV 2004. sa 7 prljavih garažnih rokačina otprilike u fahu grungea i punka. Snimak je vrlo loš, mono, onako starinski rečeno, kao da je snimljen na kasetofon, no svirka je za svaku pohvalu. Žestoke pjesme, vriskajući Cobainovski vokal, tekstovi na engleskom (doduše ništa se ne razaznaju), ali imaju strašnu energiju. Prvih 5 pjesama "Supernovaeyed", "Punx defender", "Like sunshine", "Born" i "Again" je odsvirano beskompromisno do daske, a onda su u "Fading galaxy noise" otišli u noisersko eksperimentiranje sa psihodelijom u de-kompozicijskim Sonic Youth strukturama. Posljednja "Place to" je laganica koja je još lošije snimljena. Izgleda da se 'snimatelj' preselio na neko drugo mjesto u klubu...

E, a onda se na ovom nosaču zvuka nalazi 11 daleko boljih, očito kućnih zapisa oneman benda u akustičnim verzijama pjesama "Drifter", "Old alone gone", "Place to", "Supernovaeyed" i "Again". I to svaka u 2 gotovo iste varijante. Okey, prvu, drugu pjesmu je fino poslušati, no svaka naredna je sve dosadnija i dosadnija jer se radi gotovo o istim furkama na razmeđi akustičnog Thom Yorka i Tim Buckleya. Slobodan u tančine skida njihovu vokalnu patetiku, fino svirucka molove i turobnije akorde (uglavnom legato), ali brate, dojadi to nakon 5-6 pjesama, a kamoli neće dok dođe posljednja. Tako se u kompletu čini da je taj dio albuma skoro jedna te ista pjesma na 11 načina. Eh, da je barem svirka još obogaćena s nekim tambourinom ili harmonijom syntha ili ne znam čime, dala bi se sva ta monotona i prilično depresivna atmosferičnost poslušati s malo boljim šmekom. U principu, sve su to jako dobre pjesme, ali slušati svaku u dvije gotovo iste verzije predstavlja smaranje.

Ovo je očito samo dokument dvije različite faze benda, no ako postoji ikakva šansa da u bilo kojem obliku nastavi s radom, u tehnički boljoj realizaciji bi se od ovog imena mogle, a i trebale dobiti vrlo fine kompozicije. Talent i duša postoje.

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 04/01/2013