Nešto više od mjesec dana prije službenog izlaska (10.3.2006) imali smo prilike prisluhnuti novom Adamovom djelu. U novih 15 pjesama i već tradicionalnih nešto više od 30 minuta, Adam Green spretno povezuje prethodna dva albuma "Friends of Mine" i "Gemstones". Gudači s "Friends of Mine, koje je aranžirala njegova suradnica Jane Scarpentoni su još više istaknuti u prvi plan (ELO) a električni piano s "Gemstones" je i dalje sveprisutan. Električna gitara je skoro izbačena s instrumentarija njegovih The Gnomes a akustična tu i tamo proviruje kod nekog uvoda. "Jacket full of Danger" opasno se poigrava s kičom i glazbom koja bi priličila i entertainerima poput Engelberta Humperdincka ili Barry Manilowa. Kad tu ne bi bilo Adamovih "ispaljenih" tekstova i ponekad suludih glazbenih rješenja i aranžmana, čovjek bi mogao ovu glazbu mirne duše pustiti i u backgroundu nekog casina ili u liftu nekog luksuznog hotela. "Does Humor belong in Music ?" pitao se Frank Zappa svojedobno. Mislim da je u Adamu Greenu pronađen pravi nasljednik Zappinog humora. I u glazbi bi se dale naći mnoge poveznice s Zappom i općenito s LA scenom s kraja šezdestih i početka sedamdesetih. Pogotovo u 14 pjesmi "White Woman" koja opako liči na "Five to One" od Doorsa, a Adam je i Morrisona "skinul" još bolje od Astburya. Muzički bi se album dao usporediti s "Greetings form L.A." Tim Buckleya. Opet L.A. -znači - Adam Green je snimio pravi Westcoast album. S obzirom da sam i "Gemstones" i "Friends of Mine" slušao (a i još ih slušam) do besvijesti i ovaj album bude doživjel istu sudbinu ...

ocjena albuma [1-10]: 8

le figuar de kranque // 03/02/2006

PS: prvi single "Nat King Cole" izlazi 24.2.2006

Koncerti u našoj blizini:
2.4.2006 WIEN - Arena
3.4.2006 LINZ - Posthof