U zadnjih 20 godina, britanska rock (žuta?) štampa je uvije prizivala nove Smithse (Gene, Suede) pa je onda u zadnje vrijeme bilo vrlo aktualno prizivati nove Gang of Four, Clash ili XTC (Kaiser Chiefs, Hard Fi) ili pak britanski odgovor na The Strokes (Libertines). Bilo je bandova koji će biti "the next big thing" (Hope of the States) mali milijon, bilo je bandova koji su s nekoliko dobrih singlova digli prašinu da bi opet potom podbacili albumom (Bloc Party). Od svega se, naravno, ništ nije ostvarilo a osim toga ispada da svi ionako slušaju Franz Ferdinand ili nedajbože grozne Babyshambles.
ARCTIC MONKEYS-ima je od strane senzacionalističke britankse rock-štampe natovaren na leđa ogroman teret. Sve moguće usporedbe s Oasis, Strokes, Franz Ferdinand i još hrpom bandova već su ispisane i što se još može reći ... ARCTIC MONKEYS su sve opravdali. Potukli su rekorde prodavanosti nekog debut-albuma u engleskoj a postali su konaćno i prvi pravi britanski odgovor na The Strokes. Dok su Strokesi na "Is this It" izvukli sve najbolje iz Veleveta i CBGB - scene i pokrenuli lavinu "the"-bandova i bili kamen temeljac nove rock scene - Arctic Monkeys su vrh i ponajbolji izdanak novije britanske scene. Njihov album sa svojih 13 ujednačenih pjesama, po meni, može stati uz bok najboljih onih energičnih, prštećih i pomalo dječaćkih debut albuma britanskog rocka od osamdesetih naovamo kao što su na pr. U2-Boy, The Stone Roses ili pak Shed Seven-Change Giver. Odličan single "I bet you look good on the Danceflooor" je obećao a album "Whatever people say I am ..." ispunio je sva očekivanja a ARCTIC MONKEYs, po meni, trenutno opravdano proživljavaju neviđeni hype

ocjena albuma [1-10]: 9

le figuar de kranque // 02/02/2006