Znate svi šta je 'fercajg', ne? Koliko puta ste ga žicali kad ste ostali 'bez vatre'. A ovi Švicarci su puni stoner naboja da mogu zapaliti vatru kad god požele...

Razmišljam si kako s ovim bendom uistinu volim stoner. Ovakav, u njihovoj izvedbi. Ovo je rokačina do jaja, a ne nekakvo drapanje i 'kreni-stani' fore. Čovječe, ovi imaju 'fercajg' dinamita za oboriti sve zvijezde žanra!

Osnovani 2008. u Lozani (Lausanne) od strane dva brata - Mark Cappellettija (bubnjevi) i Davida (bas), neprestano imaju muke s basistom jer je David nakon nekoliko tjedana odustao od benda i posvetio se 'pravom poslu', jebi ga... Informacije kažu da su po promijenama basista jedan od najpoznatijih bendova u Švicarskoj. Današnju postavu čine još David Van Neeg (vokal, gitara), Esteban Von Wolsburg (gitara) i trenutni basist Terry Pinhard.

Ovo im je drugi album koji frca s dva poglavlja - ubitačno brzim stonerom "Act one" u kome je 7 sjajnih pjesama i daleko sporijim, no nikako ne i dosadnim "Act two" s 5 odličnih pjesama plus jednim nazvanim "Interlude" koji sadrži kraći lagani ambijentalni instrumental koji prerasta u jednostavnu stoner ljepoticu "Cruising desert part two", a razdvaja prvi od drugog dijela.

Kad sam prvi puta slušao ovaj album, obuzela me neopisiva želja da saspem sve u lice Chris Cornellu kako će novi Soundgarden vjerojatno biti promišljeno djelo u kome možda neće biti ništa od one stare snage "Badmotorfinger", jednog od ponajboljih albuma 90-ih godina. Ovi Švicarci su napravili album za pamćenje! Uaaaa! Nek se žali tko god hoće, baš me briga...

Elem, gitarski rad im je čist, kompaktan i vrlo brz sa odličnim tempovima u prvom dijelu s fantastičnim pjesmama, romantičnom "Cyclops will be beheaded" ('prvi susret, prvi poljubac, prva laž, prvi plač/ zadnja šansa, zadnji poljubac, zadnji pokušaj/ dajem ću ti sve...'), te još boljom "Landkreuzer" u kojoj ljubav pretvaraju u veliku mržnju ('ljudski roboti, idioti, zombiji... glupa mozgovna sranja/ toliko sam tužan da te ne mogu smatrati niti oruđem - mrzim te!'). "Evel knievel has kissed the devil" s vraškim hard riffovima i sjajnom funk svirkom dovlači onaj duh nekadašnjih RHCP i Faith No More, ali u još boljem izdanju, onakvom kakvo skoro pa nikada nismo dobili od oba benda. A skoro sam zaboravio spomenuti da je pjevač David Van Neeg u odličnom raspoloženju; glas mu je čist, nema ništa s metalom, 'grlo-wlanjem', već je punkerski obojen poput Dexter Hollanda (The Offspring). To mi je bila prva prispodoba kada sam slušao album, ali 'kupio' me i dobio na prvo slušanje. Odličan je pjevač, izgara iz dna duše do boli, do jaja, do smrti ako treba.

U pomalo hip-hoperskom vokalnom stilu slijedi relativno umjerenija "I'll scratch until I bleed a flood!" kao stvorena za hit u krugu široke publike od Primus, Kyuss, QOTSA, Soundgarden i još brojnih koji su u svoj stoner upleli ono najosnovnije - rhythm'n'blues šlih s prljavim distorzijama i čistim kompaktnim zvukovima. Tu su još brza i kratka "Nitroghost car" melodički kao oteta Nirvaninom "Negative creep" s odlične 3-4 solaže, zatim nekonvencionalna stonerčina "Fusion van" u kojoj ima i punka i ponovno sjajnih solo dionica, te poprilično punkerska "Cruising the desert part one" s čudnovatim gitarskim 'piganjima' kakva nisu uobičajena u stoneru. Nije riječ o tremolu, nego o nekoj tehnici koju nikad prije nisam čuo. Jest, nalik je na našu bisernicu, ali da se bolje izrazim, gitara u ovom slučaju svira prostorne melodične bas linije, točnije i direktnije, Joy Division basove. Jako zanimljivo, a čini mi se da se toga nitko prije nije sjetio. U ovoj pjesmi i u ovom stilu kojeg imaju Feuerzeug zvuči odlično, inovantno i posebno. Zadnji dio pjesme je kratki 'outro' nalik na world-music poput orijentalne šargije, no to je uvod u onaj spomenuti prelaz 'interlude' s instrumentalom "Cruising desert part two", kada se tempo albuma pretvara u psihodeličniji i tromiji format.

Riffovi su ključni segment ovog benda u sprezi s bogatim međuigrama i zaista odličnim vokalom, a kad bi novi Soundgarden imao ijednu pjesmu poput tromije "Release the kraken" na povratničkom albumu, svi bi bili zadovoljni i presretni. Pjesma traje skoro 10 minuta; prvi dio je tromiji, ali središnji je još tromiji, gotovo Black Sabbath-ovski doom pojačan sa psihodelijom i space-rock eksperimentima najvećih majstora žanra (Hawkwind otprilike). Posljednji dio kompozicije je potpuna psihodelija rasplinuta u svemiru, eksperiment koji odlazi u fade-out. Biser albuma!!!

Ima još iznenađenja - naredna "Kometa" je uistinu čudnovati spoj stonera i space-rocka; traje skoro 7 minuta i čini se da su Feuerzeug još bolji kada uđu u te tromije tempove s obiljem psihodelije. Prvi dio kompozicije je nešto malo ukrao od gitarske tehnike velikog Tim Morella; jedan od dvojice gitarista sjajno imitira gramafonski scratch u melodičnom formatu, fakat, fenomenalno uz veoma plesan umjereni hip-hop tempo i onda od treće minute cijela skladba odlazi u vrašku psihodeliju gdje nema nikakvih vokala. David Van Neeg se nazire tek negdje u pozadni, no mjuza je opaka pumpajuća space-rokačina za 'otvaranje trećeg oka'.

Nekako se u sve ovo ne uklapa kompleksna psihodelija "Lieuplordon vs. giant orthocone" s više nivoa percepcije (žestoko/lagano), kao i pop-punk refren inače najsporije "Magma, lava and burned karma" koji kaže 'bori se za život i moli da budeš živ noćas/ Bog je samo za nas/ nadam se da ti život nije bitan, on je sada moj', aludirajući na monstera (Sotonu) koji na kraju pjesme poručuje - 'bring your deads'. Ali pravi rasplet cijele radnje albuma odvija se u posljednoj, naslovnoj "Dead Wahines and tsunamis" u trajanju od punih 10 minuta koja iznenađujuće završava sa fade-outom. Poetski ispričana pričica o magičnoj kraljici tsunamija koja odnese sve snove u jednom jedinom hipu...

"Dead Wahines And Tsunamis" je jedan od najboljih stoner albuma koje je moje uho čulo. Nije metal, više je rock. S odličnim konceptom i zadivljujućom psycho pričom, te sjajnim instrumentalno-vokalnim karakteristikama. Kažem, kad bi ijedna nova skladba Soundgarden ovako zvučala i imala ovakvu izgrađenu koncepciju, to bi svijet 'popušio' u tren oka. Fercajg je potputno nepoznat bend, za njega za sad znaju Đuro, Pero, Vesna, Marica i njihovi susjedi, ali u ovome se nalazi strašan potencijal koji može odjeknuti u svjetskim okvirima.

Sjajan album!

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 09/09/2012