Zontag je nekad bio bend koji je objavio dva albuma, no sada je solo projekat Vladimira Nedeljkovića (1964), umjetnika koji je napisao dvije knjige o urbanoj kulturi i počecima rock and rolla u Pančevu i Novom Sadu, također se bavi stripom, a fasciniran je Nikolom Teslom... Njegova literarna djela su "Devojčice i dečaci sa Dunava - Istorija urbane kulture Novog Sada" (dopunjeno izdanje, Zavod za kulturu Vojovodine, projekat podržao Grad Novi Sad, Novi Sad, 2010), zatim "Helikopter na glavi - Istorija urbane kulture Pančeva" (projekat podržao Grad Pančevo, Pančevo, 2005), "Tesla, Pančevo i druge priče" (strip, Studentski Kulturni centar Novi Sad, Novi Sad, 2006), "Devojčice i dečaci sa Dunava - Istorija urbane kulture Novog Sada" (Zavod za kulturu Vojovodine, Novi Sad, 2007) i "Energy and Light - Tesla u stripu" (Zavod za kulturu Vojovodine, projeka podržao AP Vojvodina, Novi Sad, 2008). Održavao je i izložbe, predavanja, te je uz rad u bendu Zontag koji je bio aktivan od 1996. do 2010., organizirao i nekoliko koncerata, između ostalih turneju Marka Brecelja po Srbiji (1990. i 2005.), nama veoma dragih austrijskih The Striggles (2007) i Dorith Chrysler (2006.-2007.). Također je glumio i glavnu ulogu u filmu "Felna" (2007) za kojeg je napisao i glazbu, a dobitnik je i međunarodne nagrade za multikreativnost Branko Andrić Andrela 2007. godine. Još mnogo ranije, koncem 70-ih i tokom 80-ih imao je bendove Nedelja i prijatelji, te Nova Amerika sa svojim sadašnjim bubnjarem Dušanom Novakovim. Uglavnom, ovdje je riječ o kompletnom umjetniku koji živi i radi proučavajući r'n'r. Ja bih samo dodao - dobrodošao kolega po struci i zanatu. Dijelimo skoro pa veoma sličnu rockersku biografiju, a možete je pročitati ovdje. Jako zanimljivo. Njegova muzika je fina akustična ravnica (gitara koju svira uz laganu potporu bubnjeva Dušana Novakova), ali tekstovi i izvedba su mu doživljaj! Možda ne onako poseban kao što bi se očekivalo, ali jeste. A tu je i Aleksandar Žikić (da, onaj čuveni rock kritičar još čuvenijeg i neprežaljenog Džuboksa) koji je pisao tekst odlične pjesme "Beogradski demon". Stilski u sebi s glazbeno-literarne strane barem mene podsjeća na nikad snimljenu akustičnu varijantu Steely Dan. Inteligentna art pjesma koja ne govori o tebi, meni ili o autoru, već o nekom tko nije osobito pametan, ali ti si za njega gluplji jer on drži sve konce u rukama i zna sve o tebi. Bravissimo pjesma, skidam kapu i autoru i vokalisti! A i video je odličan - jednostavan, minimalistički, ali veoma razborit, duhovit, ozbiljan, impresivan, pa ako hoćete i metaforičan. Jedan od ubjedljivih predloga za najinteligentniji hit godine! Tako se to radi djeco draga. Kažem, Steely Dan s razlogom; tako su Fagen i Becker radili sve svoje pjesme mada su žanrovski i instrumentalistički daleko perfektniji, muzikalniji, pa i pop-ističniji art bend, no u principu, vrlo su slični po ideji.



Na preostale 3 skladbe Zontag ne nudi osobita glazbena riješenja. Sve se to čulo odavno prije što se tiče akustične gitare u staccato izvedbi s kombinacijama legato dionica, no ima neopisivi psihodeličan šarm hippy generacije koja se u nekoliko navrata pojavljivala i u novijem, no danas, već dalekom vremenu ona tri sjajna albuma Galaxie 500 (sjećate li se Deana Warehama?) što se očitava u snenoj kompoziciji "Snovi" ili tipičnoj Nick Drakeovskoj akustičnoj brzoj rokačini "Trčim". "Pobegao" je u mid-tempu, no kada bi je zamislili sa distorziranom gitarom, ovo bi bio opaki stoner-metal. Vladimir ima odličan senzibilan vokal pun idealne i prirodne muške testosteronske strasti kakvu imaju primjerice Bajs iz Kleimora, Velibor Nikolić (ex-Jewy Sabatay) ili Nikola Nešković (izmenavremena). Okey, tu će se još mnogo pronaći sličnih elemenata vrhunskih vokalnih rariteta, no da ovaj umjetnik umije odlično pjevati - umije. I tektstovi su mu odlični, tko god da ih je pisao, on ili netko drugi, nema veze. Pravi slušatelj s izgrađenim gardom, takoreći sveznalica r'n'r-a, pronaći će sebe u ovom alternativnom spoju akustike, hippy baštine, rockerske bezobrazno-ledene senzibilnosti (uvijek mi na pamet pada David Sylvian koji mu je vrlo sličan), artističkih manira i uistinu sjajnih tekstova, naravno, na svima razumljivom srpskom jeziku. A oni nemaju nimalo zlobe, pakosti i gadarija ovog pokvarenog svijeta. Poetski su sročeni od A do Ž o lepim stvarima i lepim snovima koji sanjaju realnost ("Snovi"), bežanju od ovog pokvarenog svijeta u kome je nada i inspiracija 'radost novog dana' ("Trčim"), te, možda, autobiografske poante ("Pobegao") u kojoj je bijeg iz mjesta u kome se' ništa ne dešava osim živih leševa' jedini izlaz ka boljoj stvarnosti.

Svaka čast majstoru.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 05/08/2012