Eh, da je ovo bilo 1981... Koja bi to legenda bila! Teška industrija svuda oko nas, laka industrija... sve vidimo i bježimo - bez izlaza.

Retrospektivna kompilacija tajnovitog zagrebačkog benda znanog u okvirima elektronske underground scene je presjek karijere od 2006. do 2012. sa 10 skladbi koje su nastale kao kolaboracijski radovi, te su objavljivane na singlovima i uglavnom malim nosačima zvuka, a neke od njih nikada do sada nisu realizirane.

Sukobiti se sa zatucanim auditorijom nije lako. Auditorijom koji je naučen na standarde i konkretne prikaze, jasne komercijalne pjesme podložne instant potrošnji za đusku, zabavu i razbibrigu. Umrijeti za strojem jest upravo to, pravi genijalci koji su ukrotili cijeli niz naoko nespojivih, mnogima ispraznih formata u čisti art koji ima otprilike onu istu avangardnu crtu Kraftwerk, Normal ili Cabaret Voltaire, te pretjerano potcijenjene francuske cold-wave scene 80-ih. Njihova muzika je pop, a tekstovi su izrazito intelektualni s naglaskom na heteroseksualnost, fetišizam, mračne emocije i konkretni socio-politički angažman, no kako god da se razmatra, u svemu tome se provlači promišljeni punkerski pozitivizam usmjeren direktno u srce i dušu s kojim se hoćemo-nećemo, moramo složiti. Ian Curtis koji se neće objesiti, Genesis P-Orridge koji si neće ugraditi silikonske grudi, Marc Almond (ili Jimmy Somerville) koji nije gay ili Morrissey koji je skuliran na konkretnost.

Umrijeti za strojem je elektronski punk, može se to zvati inačica EBM-a, synth-popa, industriala ili bilo kako (pa čak i post-new romantics), no ovi tajnoviti autori su zašli duboko u koncept mnogih stilova iznjedrivši originalan izraz zahvaljujući velikom talentu koji se više nego očito razvijao u adekvatnom smjeru. Imaju fenomenalan muški vokal, odlične intelektualne tekstove na hrvatskom jeziku i rade glazbu koja je uvijek trn u oku klasičara - minimalizam. Upravo sa tim sistemom, UZS rade fantazije. Prijatne i nenametljive, distancirane od šminke i pretencioznosti (mada izgleda puno toga napadnog), oni rade 'svoju glazbu' i 'svoj stil', a to je ono što je kod umjetnika nit vodilja bez obzira na vox populi.

Mislim da ste svi čuli hit Videosexa "Sivi dan", meni inače jedne od 20-tak najboljih pjesama ex-Yu. Obrada koju su UZS napravili 2010. godine najjasnije može predočiti sve afinitete ovih umjetnika - jednostavnost izraza i konkretnost , upravo onako kako su Kraftwerk daleke 1977. napravili prototip minimal-techna/synth-popa s pjesmom "Showroom dummies". Jest, to naoko zvuči hladno i bez emocija, ali brus, baš su u tome emocije, osobito zbog romantičnog teksta Videosexa koji jednostavno navodi na strasnu erotiku. Druga pjesma po kojoj je ova kompilacija nezaboravna jest 'skrivena', a nalazi se na samom kraju kompilacije - fantastičan plesni remiks "Industrijska pop tema" koja vraća u sjećanje najbolje i najoriginalnije epohe The Human League + Kraftwerk s kojima UZS pokazuje mnogo bliskosti.

No, najoriginalnije stvari su ostatak materijala koji je pun različitih stilova koji su možda teško shvatljivi površnom poznavatelju synth-popa i elektronike, UMZS toliko duboko uranjaju u njegov smisao da ja, veliki obožavatelj Kraftwerk i The Human League (i Beograd) slobodno mogu izjaviti kako je ovo fenomenalan križanac starog stila i novih, eksperimentalnijih horizonta po kojima su se gibali Cabaret Voltaire i Simple Minds, te mnogi EBM/industrial bendovi s jasnom namjerom - angažiranošću, a tokom decenija su evoluirali u čitav spektar uglavnom underground elektronike.

Nikako ne mogu sakriti oduševljenje s ovim materijalom koji je doduše 'takoćutnijih' produkcijskih performansa, ali fućkaš to. Pjesme su one koje rad čine građevinom, a ove su strašne psihodelične minimalističke teme pune ambijentalnih doživljaja kakve nismo dobili niti od glavnih protagonista domaćeg stila - Beograd i Denis & Denis.

UZS je 'podebljao' priču uvevši je u razmatranja i umjetničku sofisticiranost bez ikakvih plitkih strasti, te je sastavio kompilaciju koja obara i onog 'najjačeg konja' koji ne razumije 'cug', 'lauf' i 'ac'. Otpjevano na hrvatskom jeziku (!), dobili smo najbolje i najoriginalnije moguće umjetnike čiji je svjetonazor estetika, čistoća i produhovljenost.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 03/06/2012