Rufus je tridesetosmogodišnji sin Loudona Wainwrighta III, američkog folk pjevača, i Kate Mc Garrigle, ne tako davno, preminule kanadske folk pjevačice. Martha Wainwright, mlađa je sestra Rufusova, također plod ljubavi Loudona i Kate, također pjevačica, prilično poznata. Mislim da se nakon ovakvog upoznavanja nema što dodati Rufusovim referencama.

Ovo je njegov sedmi studijski album, a čini se dosad i najkomercijalniji i najambiciozniji. Čini se to već nakon pogleda na suradnike koji su mu se pridružili na albumu. Spomenut ću samo najpoznatije, a moram reći da oni nimalo ne utječu na kvalitetu albuma.

Krećem s pratećim bendom kojeg čine gitaristi Nels Cline (svirao s Wilcom), Sean Lennon, Anthony Rossomando (Ex-Libertines, sada koncertni član Klaxonsa) i Nick Zinner (Yeah Yeah Yeahs), basista Nick Movshon, koji je odsvirao i neke bubnjeve, a vjerni je pratilac Micka Ronsona, a ostatak bubnjeva je odsvirao bubnjar Stuntmena David Budge. Thomas Bartlett, pijanista koji je svirao s mnogima, a vjerojatno našem podneblju najznačajniji što je odsvirao klavirske dionice na posljednja dva albuma THE NATIONAL, ali i uz Davida Byrnea, Bebel Gilberto, Glena Hansarda, i Victor Axelrod poznat po radu s Easy Dub All starsima, odsvirali su sve klavijaturističko-sintisajzerske dionice.

Back vokale otpjevali su mu tata Loudon, sestra Martha, polusestra Lucy, tete Sloan i Anna, i sam Rufus.

Raskošnu produkciju potpisuje Mark Ronson.

Rufus je i dosad prakticirao nekakvu vrstu elitizma u muzici i izričaju, koja je zajedno s njegovim operetnim vokalom davala različite rezultate. Čini se kako je konačno pogodio dobitnu formulu koja zvuči kao mješavina Spector/Bacharach zvuka s kraja sedamdesetih ukrašena predivnim harmonijama i njegovim nadahnutim textovima premazana poznatim Ronsonovim premazom.

Teško je istaknuti bilo koju pjesmu, jer sve su svaka za sebe specifične. Naslovna ima Steely Danovsku gitaru, Rashida fenomenalan sax, no možda najbolje cijelu atmosferu ocrtava pjesma Montauk, posvećena njegovoj kćeri, koju ima s Lorcom Cohen, kćerkom Leonardovom. Tu se kreće stopama svog oca koji je za Marthu ispjevao pjesmu Daughter. Predivnu pjesmu o ljubavi oca prema kćeri s riječima "That's my daughter in the water every time she fell I caught her. That's my daughter in the water, I lost every time I fought her."

Kako Rufus nije "straight", ovom je pjesmom pokušao objasniti kćeri koja sad ima godinu dana, kako će se osjećati kad vidi njega i svog drugog tatu u njihovoj kući u Montauku. Zanimljiv način!

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 21/05/2012