home > mjuzik > Port Of Morrow

kontakt | search |

THE SHINS: Port Of Morrow (Columbia / Aural Apothecary, 2012)

Jedan mi je samo tekst do sada bilo ovako teško napisati. Mučila sam ja njega, mučio je on mene, curio mi je na sve strane, kapalo je iz njega kao kroz porozno željezo, liptalo kao kroz sito. Ali što sada? Pa neću valjda ne napisati ništa o prvom novom albumu Shinsa u zadnjih pet godina, neću se valjda prepustiti metatekstualnim jadikovkama o tome kako mi ovo nije šetnja u parku. A ako uspijem zabrtviti pukotine između redaka, možda mi čak pođe za rukom ispričati što želim o "Port of Morrow".

Oduševili su me prvi puta dok sam gledala najdraže mi Gilmoreice (uzalud vam kolutanje očima). Paris i Rory po običaju su se nešto nadmudrivale, a odjednom su na pozornici Shinsi počeli svirali "So Says I", kao da ništa drugo ne postoji, kao da su jedini bend na svijetu. Čista eksplozija od početka do kraja! Oni su zapravo anomalija u mojoj fonoteci; zovem ih jedini veseli bend koji slušam, iako nisu baš jedini, i pjesme im znaju biti prilično mračne i teške, no kad god se poskliznem i poletim preko palube, oni su uže po kojem se uvijek uspnem natrag; bez iznimke najbolja prva pomoć. Za kormilom sam od pete godine i uvijek nosim svu odjeću odjednom, a ako mi brod počne tonuti, kao onaj u "The Boat That Rocked", zaronit ću i spasiti samo jedan album od Shinsa. Dobro, albumi su sitni, prošvercat ću još samo jedan, isto njihov. Trebat će mi kad doplutam do pustog otoka, jer su neki drugi bendovi možda bolji i važniji, ali od njih se ne osjećam tako dobro.
[  ]

Port of Morrow je prvi album u pet godina kojeg su The Shinsi izdali, zapravo James Mercer i potpuno nova grupa glazbenika jer su se stari članovi benda u međuvremenu razišli. U novoj postavi je između ostalih komercijalni pop producent Greg Kurstin, kao i Joe Plummer iz Modest Mousea s kojim je Mercer već surađivao na projektu Broken Bells. Oni možda i nisu najsretniji spoj, ali samo zato što album mjestimice čine malo previše ulaštenim i izglancanim, dok ga obilje pozadinskih elektroničkih zvukova čini malo previše prpošnim i čistim. Čini mi se i da bi na mjestu tolikih sinisajzera i efekata moglo stajati više bubnjeva i treštećih gitara; ipak su Shinsi moj jedini veseli bend. No glavni aduti i dalje su netaknuti. Mercerov izvanredni vokal koji savršenom lakoćom prebire po stihovima i već se u idućoj sekundi, bez najave, uzdiže do vrtoglavih visina. On je također poznat po ponekad vrlo zakučastim, simbolističkim tekstovima i divno je vidjeti da još uvijek ima dar za stvaranje neobičnih slika na neočekivanim mjestima.

Album otvara The Rifle's Spiral, pjesma o bombašu samoubojici, ujedno i kritika ravnodušnog društva, jer sive, trome oči to nalažu jednako koliko i njegova vjera. Usred te vedre, energične pjesme izbija nabijena i suspregnuta ljutnja, koja kao da samo otkucava vrijeme i čeka kada će se rasprsnuti. Na cijelom albumu Mercer je gnjevan i rezigniran i pun nade, sve u isto vrijeme. I on se koprca. Ali zato se borimo, zato padamo i dižemo se, jer nam ne preostaje ništa drugo dok pokušavamo ostati vjerni sebi, utješiti voljene i pritom uživati koliko možemo. Prije nešto vremena, "Phantom Limb" progovarala je o osobnoj otuđenosti i svakodnevici koja nas sve melje i pretvara u odsutne olupine onog što smo nekada bili, i to prilično rezignirano ("This is that foreign land of the sprayed-on tans/ And it all feels fine/ Be it silk or slime"). "No Way Down" sada se okomljuje na onaj majušni postotak bogatih koji je sve ostale ostavio daleko dolje u prašini, a Mercer se pita kako smo svi u ovoj kaši uspjeli toliko zastraniti. I tako iz strofe u strofu u poletnom ritmu, dok se odjednom sve ne utiša, a on ponudi neodoljivi protuotrov "Walk with me after the show / Maybe we can find a way through the minefield in the snow". Možemo li naći put kroz prepreke u snijegu? Ima li za nas još nade? U svakom slučaju, ljepše je hodati držeći nekoga za ruku.



I kad sam i ja umalo posložila sve kockice na svoje mjesto, ne znam kako i zašto, ali odnekuda i moj brod pušta vodu, kao u veseloj "Bait and Switch", pravoj vragolastoj i možda najpitkijoj pop pjesmi na albumu. Meni je ipak najdraža "September", jedna od najdivnijih ljubavnih pjesma ikada. Toliko mi je lijepa da je ne mogu ni slušati. Okupana je nježnošću i ohrabrenjem tako da cijela sjaji od topline, no ono najdojmljivije u njoj je ovaj vrlo trezveni stih "It's not that the darkness can't touch our lives/ I know it will in time/ But she's no ordinary valentine…". I na kraju, genijalna "Simple Song" u kojoj najviše do izražaja dolazi ono najbolje od Mercerovog glasa i koja frenetičnim gitarama, rastućim tempom i podivljalim himničnim refrenom trenutačno rastjeruje sve oblake i oluje. Uz Simple Song gotovo je nemoguće nasukati brod na oštre stijene. Čista esencija Shinsa.

Prijašnji albumi Shinsa daju se jako puno slušati i jako dobro stare, zapravo gotovo da uopće ne stare. Port of Morrow mi možda nije odmah sjeo, no ipak je odličan album koji mi postaje sve miliji i sve ga više prigrljujem. Na njemu je svakako nekoliko klasika koji će samo postati sve bolji s vremenom, vjerojatno već u idućem poglavlju. Sail her, don't sink her. Curi? Ma neka curi, ako mi lađa i potone, zgrabit ću Shinse.

andrea // 05/04/2012

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*