Solo projekt Mihajla Stojiljkovića iz Svilajnca prilično je čudna, skoro hardcoreaški plesna elektronska glazba koja se naziva darkpsy. Kako se do sada nisam susreo s ovim stilom, priznajem da mi je ovo nešto skroz novo u životu. Tu bi se sad trebalo malo kompleksnije pročačkati o samom historijatu ovog žanra... Otprilike, ponikao je sredinom 90-ih u Rusiji i Njemačkoj, a obuhvaća cijeli spektar različito spojenih glazbenih žanrova i stilova - od konkretne glazbe, preko trancea, dark ambienta, harsh-noisea, electro-hardcorea i industriala sve do dark-wavea, cybergrinda, noisecorea, a spominje se čak i black metal, doom, industrial-metal itd.

Točnije, u ovome slučaju, riječ je o veoma zabavnoj elektronskoj glazbi nošenoj brzim BPM-ovima bas pedale (doboš, vodilice i činele se ne koriste mnogo) sa elementima trancea punim valovitih harmonija nekog software syntha i s podosta masnih, prilično brzih pumpajućih i 'rotirajućih' minimalističkih techno basova. Kompozicije su uglavnom instrumentalne (ima ponešto spoken-worda), podosta dugačke (u prosjeku oko 7 minuta), a karakterizira ih mračni ugođaj s veoma linearnim, ali vrlo pitkim i tečnim melodijama. Autor je izgleda prerastao klasične elektronske eksperimente i usredotočio se na jezgrovite plesne kompozicije u kojima se može osjetiti blago prisustvo punkerske energije, kao i karakterističnih minimalističkih troakordnih obrazaca između kojih fila različite 'up & down' harmonije, efekte i sitne eksperimente koji katkad zađu i u harsh-noise. Nije niti čudno, jer kako stoji u kraćoj biografiji, nekada je svirao u punk/rock/metal bendu Ajvar.

Pjesme su odreda podosta kompleksne, pune su aranžmanskih prevrata, te mada djeluju neuravnoteženo i vrlo neurotično, katkad i konfuzno, to su ustvari same odlike čitavog zvučnog performansa. Tj., teško ih je uhvatiti jer neprestano balansiraju na granicama horrora, mračnih ambijenata i oštrih eskapada, te su i tematski prilično jasnih naslova. Neke od njih su "Dark side of my mind", "Horror vision", "Midnight terror" (s odličnim levitirajućim harmama, eksperimentima i punkerskim basovima), "Pure fucking anarchy", minimalistički ofarbana "Sick and twisted", "Bloody holiday"... Ima i nešto 'lakših' i ambijentalnijih tema ("Necronomicon secrets" i završna "Artificial meditation feat. DJane Aurora"), gotovo čitav album se pretapa iz jedne kompozicije u drugu, a svoj urnebesni fokus doseže u 10 i pol minuta dugačkoj "Bad trip" odsviranoj u dva klasična punk akorda sa pregršt psihodeličnih efekata i čudnovatih, posve kaotičnih zavrzlami.

Mene osobno smeta preopširnost albuma; traje 75 minuta i za ovakav, meni do sada nepoznat stil, to mi je isuviše mnogo 'za prvi puta'. Nije da se teško ufurati u ovaj zabavan i melodičan fazon, no odmah me bombardirati sa ovakvom albumčinom, doživljavam lagani šok. Ali, to je moj problem... Nadam se ne i vaš.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 15/03/2012