Soundtrack za posljednji film Stevena Soderbergha, inače prerade filma iz 1960-te (o kojem možete nešto više pročitati ovdje) u nekim svojim elementima priziva soundtrack posljednjeg filma Guya Rithciea, "Snatch". Sličnost je djelomično vezana uz stil glazbe (iako je "Ocean's 11" puno kompaktniji po pitanju glazbenog stila i ne ide u raznolikost kao "Snatch" koji ima i Madonnu i Massive Attack i The Stranglers i…), "Pulp Fiction" koncept (malo kul spike, malo kul mjuze, s time da "Ocean's 11" nema one kratke i britke lajne kakvim obiluju ova dva spomenuta uratka), a i način korištenja glazbe u filmu (kul mjuza za pojačavanje kulnosti glavnih igrača u kadru).

Osim par stvari drugih autora (Percy Faith And His Orchestra, Quincy Jones, Elvis Presley,…), glazbu potpisuje David Holmes, Irac koji je u svojoj glazbenoj karijeri prošao raznim područjima, a ovime se čini da mu putovanje i dalje traje (već u svojoj petnaestoj godini je počeo kao DJ u lokalnim pubovima, pa preko elektronike, remixiranja i produciranja došao do toga da mu na posljednjem albumu gostuju i legende kao što su Jon Spencer i Bobby Gillespie). Svestranom Davidu ni soundtraci nisu nepoznat pojam tako da je nakon "Out Of Sight" (1998) ovo njegova druga suradnja s gore navedenim redateljem.

Želeći, kako je to u jednom interviewu izjavio, glazbu iz originalnog filma (60-te!) izremixirati tako da djeluje suvremeno, David je napravio i te kako dobar posao. Glazba je u rasponu od James Brown alike funka ("Ruben's In"), funky elektronike ("Gritty Shaker"), hip-hopa ("The Projects (Pjays)" by Handsome Boy Modeling School Nakamura) preko Elvisove hedonističke "A Little Less Conversation" i nekakvog nu jazza ("Planting the Seed") do swinga ("Blues In The Night" by Quincy Jones) i jednostavno fenomenalne "69 Police". Za razliku od većine mainstream uradaka ove vrste koji nude "za svakoga ponešto" što u konačnici najčešće označava po samo par dobrih stvari na CDu, "Ocean's 11" je ipak nešto više. Osim što po svojoj definiciji soundtrack mora dobro fercerati uz sliku na velikom platnu, najveća pohvala koju jedan album takve vrste može dobiti je priznati mu da i bez filma djeluje kao zaokružena cjelina. A ovaj se tome idealu dosta približio...

sale // 29/04/2002