Jazz, electronic, ambiental, chillout, nu-jazz... electrojazz? Zagrebački bend Capisconne Electro Unity stoji za sve to. Njegovi članovi su Ivan Kapec (gitara, samples), Hrvoje Petek (bas), Hrvoje Galler (klavijature) i Miha Vlah (bubnjevi). Radi se naime o vrlo kvalitetnim i iskusnim glazbenicima, koji su također djelovali (ili djeluju) u sastavima kao što su Ivan Kapec Trio, TrianguliZona, Mirokado Orchestra, Initi Rami, Jasna Bilušić Bend, Soul Fingers, Tomislav Goluban bend i Dudo Vorih blues band. Svoj prvi EP "Acitvity" su objavili 2009. godine za meksički net label Breathe Compilation. Njemački promotor net glazbe Rowolo.de ga je potom iste godine uvrstio među pet najboljih Creative Commons albuma u 2009. Do sada su imali nastupe u Zagrebu, Ljubljani, Koprivnici i Bjelovaru. U svibnju ove godine je izašao i njhov drugi EP po imenu "EP 1". Sastoji se iz osam studijskih i live snimaka. Ukupnog trajanja od nešto preko 50 minuta.

Sve skladbe EP-a, izuzev jedne, su instrumentali, u kojima se komunikacija svodi na jezik pojedinih instrumenata. Koji, kroz pretežno poduže kompozicije (samo dvije su duljine ispod šest minuta), imaju dopuštenu veliku dozu improvizacijske slobode i potrebno vrijeme za izgradnju kompleksnih, vrlo atmosferičnih melodija. U kojima se vješto žonglira s predhodno navedenim glazbenim pravcima. Čineci tako jednu bogatu, ali izuzetno harmoničnu, slojevitu stilsku fuziju. U kojoj se razni žanrovi potpuno glatko i neosjetljivo miješaju jedan s drugim. Strukture kompozicija su izrazito šarolike; jednom su to vrlo sentimentalne, levitirajuće melodije gitara, ili dramatične, hipnotičke i prozračno djelujuće elektronske zvučne sekvence, kao i kontemplativni, kultivirani tonovi klavira ili perkusivni, u jačini i tempu varirajući ritmovi bubnjeva, ti koji dominiraju nad pojedinim etapa pojedinačne skladbe. Pri tome se tečno manevrira između intezivnih, snažnih i virtuoznih melodijskih izboja, i ambijentalno meditativnih pasaža. Pažljivom intersekcijom uzajamno djelujućih različitih instrumenata, postiže se jedna ugodna i, reklo bi se, ukusna, otvorena atmosfera. Koja indikativno ukazuje na ono što ne postoji na ovom EP-u; a to je dosada i prezasićenost pojedinim zamršenim instrumentalnim akrobacijama. Već je svaki element kompozicije odgovarajuće placiran i doziran. Pri tome nikada ne gubeći svoju eksperimentalnu i improvizacijsku narav. Interkategoričnosti (postoji li uopće ta riječ?) EP-a ide u prilog i osvježavajuća interakcija slikovitog, orijentalno egzotičnog bas klarineta Ratka Vojteka u skladbi "bombay". Kao i skladba "tješimo se", koja je remix pjesme "Tješimo se satima" od benda LessThanAMinute. U kojoj se pojavljuju kao ritmička podloga duboki sonični elektronski pulsevi, zajedno s energičnom i vrlo distinktivnom melodijom indijske sitare.

Odmakom od tradicionalnih žanrovskih skladbenih struktura, i osvježavajućom lišenosću od bilo kakvih sputavajućih žanrovskih dogmi, Capisconne Electro Unity izbjegava onu uniformiranu, jednoličnu dinamiku koja je evidentna u mnogim jazz albumima. Što čini ovaj EP izuzetno ugodnim za slušati i svakako da bi mogao naići na simpatije kako kod ljubitelja eksperimentalne i improvizacijeske "slobodne" glazbe, tako i samog jazz-a. Ali i svojim modernim pristupom podpomoći da se jazz kao glazbeni pravac, koji je u našim krajevima nažalost odgurnut na margine kulture, etablira i kod mlađe publike.

z. marković // 05/09/2011