Napokon smo dočekali i tu subotu kako bismo mogli gledati posljednjeg preživjelog iz loze Ramones. Marky Ramones Blitzkrieg band nastupio je u Zagrebu po drugi put. Prije dvije godine napravili su odličan koncert, ako se sjećate, dobar uvod napravio je Psihomodo pop. Ovog puta "fejk" Ramonesi su imali drugačije predgrupe. Prvi su bili Eksodus, zagrebački punkeri koji već podosta godina nastupaju s više-manje istom set listom koja se sastoji od covera Antinowhere league, UK subs, Termita i sličnih kultnih starih bendova (mislim da imaju i par autorskih). Nakon njih na scenu stupaju našminkani i nabrijani Devils Whorehouse, zagrebački Misfits tribute band. Prvi put sam ih gledao, dečki su zbilja odlični! Svirali su skoro sat vremena ako se ne varam, redajući najveće i najpoznatije stvari ovog kultnog benda koji svira punk i imidž temelji na hororcima B produkcije. Pristojno popunjeni Boogaloo uživao je u Last caress, I've got something to say, Ghoul's night out, te naravno za kraj ostavljena Dig up her bones. Zašto Misfits tribute band? Pretpostavljam zato jer, unatoč Michaelu Gravesu (članu tog benda) Marky Ramons Blitzkrieg nema običaj svirati pjesme Misfitsa, pa se organizator pobrinuo da dođemo do ispunjenja glazbenih želja a taj način. Nekoliko puta je rečeno da je malac na gitari iz Kino kluba, poznatog hrvatskog pop punk benda. E sad, jel je ili nije il su se dečki zezali, ne bih znao reći. Nije to nikakva sramota, svatko nek svira što ga volja samo da se ponaša normalno. Mrzim punkere koji se diče underground podrijetlom a ponašaju se poput zvijezda - takvih nam je scena prepuna. Dobro, da se vratimo na temu: Devils whorehouse me jako ugodno iznenadili, osim što su odlično odsvirali, napravili su i dobar štimung za grupu koja je uslijedila. Bile su to zvijezde večeri - Marky Ramones Blitzkrieg. Dee Dee je umro od droge, Johnny i Joey od raka, dok je Marky ne samo odustao od penzije, već i u ovako poznim godinama i dalje praši. Ramonese, razumije se. Prije koncerta napravili smo intervju s njim koji možete vidjeti na sajtu u sekciji "intewju", gdje ukratko objašnjava kako je došlo do toga da bend svira uglavnom pjesme Ramonesa. Čim su dečki izašli na binu, bilo je evidentno da je dobar dio muške publike ostao u startu razočaran - nije bilo štrkljave basistice Clare Antiproduct, koja je preklani čak i svojim izgledom krampusa odisala nečim jako privlačnim. Valjda je bila zločesta. Zamjena je bila u muškom obliku, no dobro. Razočaranje je minulo čim su počeli prvi taktovi "Rockaway beach". Ispunjen Boogaloo odmah se bacio na ples, a momci su nastavili s "Teenage lobotomy", "Do you wanna dance" (obrada Bobya freemana) te "I don't care". Osim što su Ramones coveri prihvatljivi fanovima tko god ih izvodio, ovaj bend ima i odličan scenski nastup. Michael Graves je zabavan frontman koji me čak i nasmijao svojim posebnim pokretima koji bi trebali biti ples, dok je bilo baš super gledati Markya kako bubnja i maše palicama na svoj specifičan način. Jedino mi je bilo čudno što Graves drži ruku na tako čudan način kao da mu je slomljena, a te poze se sjećam i s prošlog koncerta. Atmosfera se nije stišavala, a kako bi i mogla uz "Rock'n'roll radio", "I believe in miracles", "Pet cemetery" i ostale evergreene. U repertoaru se našla i novija stvar u originalnom autorskom potpisu Markya i Michaela, a riječ je o pjesmi "When we were angels". Nije loša, ali nema tu žestinu koju imaju slične Ramones stvari. Nakon toga slijedi otrcano povlačenje s bine, pa još otrcanije "We want more" i "Hey ho let's go". Bend se vraća na bis kako bi nam da još malko plesne doze. Odsvirali su i poznatu oldie "Have you ever seen the rain" (potpisuje ju u originalu Bonnie Tyler, ako se ne varam), te kultni "Wonderful world". Nakon nešto više od sat vremena svirke na red je došla i posljednja stvar, naravno "Blitzkrieg bop". Meni je drago što su odsvirali meni najdražu "Something to do". Boogaloo je bio ispunjen, a u publici se moglo primjetiti mnogo starijih lica koaj su slušala Ramonese prije negoli se većina nas rodila. Također, bilo je mnogo "pogo prijatelja" iz drugih krajeva Hrvatske, tako da smo ovaj događaj iskoristili za ugodno druženje i ćaskanje uz tematiku "Ima li šta koncerata kod vas", te prizivanje lijepi trenutaka uz klasičnu rečenicu "E, kako smo se napili...". Usput mi je i Mrva uložio službeni prigovor jer sam na izvještaju s PPP njegovu fotku gdje pjeva sa Šankom potpisao sa "Stronghold". Isprika dečkima ovim putem! Nakon svirke Marky i ekipa upali su u auto i krenuli svojim putem, tako da nije bilo vremena za upoznavanje, naslikavanje i slične "gušte" koji prate ovakve velike koncerte. Nakon svirke, kao i preklani, mnogo podvojenih mišljenja. Većina prisutnih oduševljena, dio ravnodušan, manji do razočaran. "Nisu ko pravo Ramonesi", čuju se komentari. A ljudi, pa tko je ikad tvrdio da jesu? Malko prilagodite kriterije situaciji! Hoćemo li opet gledati Marky Ramones Blitzkrieg u Zagrebu, ne znam. Ja bi ih volio pogledati još poneki put, a siguran sam da nisam jedini.

matej perkov // 25/10/2010