28. svibnja je naš prelijepi Umag posjetio sam kralj današnje elektronske glazbene svjetske scene - Fatboy Slim! Cijelo zbivanje se odigralo na teniskom terenu Stella Maris, a poklonika njegove vrste glazbe je, kako smo uspjeli doznati iz povjerljivih izvora, bilo čak oko 5 000! Tu, dakle, spadaju oni koji su uspjeli unići unutar teniskog terena (uključujući i tribine istoga), o broju onih koji su ostali vani nemamo informaciju, ali su se ljudi došli naslušati glazbe i eventualno nabaviti koju kartu od tzv. uličnih preprodavača za koje smo pak čuli da su uspijevali podići cijene karata i do 500, 00 kn, pa takve iste i prodati.

Napomene radi - legalne cijene karata su se kretale od 125, 00 do 160, 00 kn. Umješno, zar ne? Na ovaj koncert potegli su ljudi i iz drugih država, pa smo tako imali prilike družiti se sa žiteljima Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Austrije, Italije,... U dva sata, koliko je simpatični i uvijek nasmijani Fatboy Slim, uspio provesti na stage-u dobili smo potvrdu od njega da je istinski profesionalac u svojem poslu i da zna cijelu masu tih prisutnih ljudi natjerati u totalnu euforiju o kojoj će se još dugo pričati i prepričavati onima koji nisu bili te famozne večeri u Umagu - te ih, možda, time ponukati da svakako sljedeći put ne propuštaju spektakl zvan Fatboy Slim. S obzirom na to da je Fatboy Slim postao veliki ljubitelj nogometa i nogometnih zbivanja, a naši organizatori su načuli nešto o tome, bila je vrlo simpatična gesta kojom su ga podarili, točnije na poklon je od gradonačelnika Umaga dobio dres Vatrenih na kojem je sa stražnje strane bilo otisnuto njegovo umjetničko ime. U istom dresu je i nastupao tog euforičnog petka pred oduševljenom publikom. Fatboy Slim je svoj koncertni spektakl započeo pjesmom Praise You, a od ostalih nas je počastio sve samim hitovima kao što su: Right Here Right Now (s legendarnim video spotom koji se vrtio na video wallu), Funk Soul Brother, Weapon Of Choice, Gangster Tripping, itd., itd., a sve prisutne je uspio oduševiti i s nekoliko remix-eva od kojih posebno izdvajam izuzetnu Roxanne (The Police).
Uz izvrsne svjetlosne efekte i video projekcije za ovaj događaj bi se zaista moglo reći da je bio vrhunski spektakl kojega ćemo dugo pamtiti po bljesku velike zvijezde koja nam je upriličila svoj izuzetan nastup u našoj krasnoj maloj turističkoj zemlji. Moglo bi se reći,...da nije par 'sitnica' koje moram spomenuti. Dakle, Fatboy Slim nije izašao na bis. I premda su ga oduševljeni poklonici zazivali desecima minuta, on se jednostavno nije pojavio. Negdje do mog uha je u tom sveopćem skandiranju njegova imena doprlo i nečije mišljenje da ovo nije vrsta glazbe u kojoj izvođač izlazi na bis.
Hm,...s tim se definitivno ne bih složila. Naime, smatram da svaki glazbenik mora (jednostavno - mora) izaći na bis, jer je to 'njegova' publika, 'njegovi' obožavatelji, 'njegova' raspamećena rulja koju je nastupom oduševio te išće potvrdu toga da su se i oni njemu svidjeli i na taj način dokazuje svoju istinsku profesionalnost. No, taj dio su mu do sada valjda svi već oprostili. Tako i ja.

Ono što je zaista zasmetalo je totalan organizatorski fijasko. Ulaznica je jednostavno prodano previše! Ljudi su doslovce visili jedan na drugome. Redovi ispred wc-a su se odužili na trajanje i do pola sata, a onima kojima je dosadilo čekanje u redu na wc jednostavno su urinirali svugdje. To uključuje i uriniranje po tribinama, točnije po glavama onih koji su stajali ispod tribina, još točnije po onima koji su se odlučili za čekanje polsatnog reda za wc. Ljudima takvu stvar ne možeš zamjeriti - to je propust organizacije. Srećom se nije dogodio nikakav udes, nikakav palež, nikakva poplava, nikakav stampedo. A što da jest? Je li organizatorima pala na pamet takva pomisao? Očito - nije. Pitam se postoji li u Hrvatskoj nekakav zakon/pravilo o tome koliki broj ulaznica se može prodati u odnosu na veličinu prostora na kojem se održava nekakvo koncertno zbivanje. Jer ako postoji, onda je ovdje zasigurno prekršeno takvo pravilo. Sljedeće što strahovito smeta je postepeno zatvaranje ulaza na stadion, pa smo se tako i mi našli u situaciji da čekamo red pred jednim ulazom, pa se taj zatvori, onda se strpljivo prebacujemo na drugi, pa se i taj zatvara, onda tražimo treći, pa ugledavši priliku za preskakanje preko ograde - odlučujemo se za taj čin (barem smo se osjećali kao da nam je ponovo 15). Posjetiteljima nije omogućena prilika da mogu slobodno izlaziti sa stadiona te se na isti vratiti i to iz najbanalnijeg razloga što se organizatori nisu sjetili pribaviti narukvice za one koji su platili kartu kao obilježje istoga. Samim tim bi se vjerojatno riješio problem redova ispred wc-a te uriniranja svugdje gdje stigneš, ispred svakog i po svakom. Naime, ispred stadiona smo imali priliku vidjeti nekoliko wc-a. Isto tako se ispred stadiona nalazi i nekoliko šankova, a to bi pak riješilo i čekanje (opet polsatno) pred unutarnjim šankom koji nam je bio u ponudi za vrijeme trajanja koncerta.

Eto - red ushićenja, red užasa.

U svakom slučaju - zahvalni smo Fatboy Slimu na euforičnosti trenutka kojim je osupnuo naša bića svojim muziciranjem i nadamo se da će organizatori uzeti u obzir propust koji su napravili te tretirati publiku koja plaća ulaznice s puno više dostojanstva od ovoga koje nas je zateklo na koncertu Fatboy Slima.

sandra vučetić // 04/06/2010