Tko te k meni poslao? Da mi Anđelima kvariš posao!

Zagrebački klub Boogaloo u petak, 18.12. ugostio je i dočekao prepunom dvoranom legendu Novog Vala - Darka Rundeka i njegov Cargo Orkestar u punom sastavu. Ako netko sa stilom zna napraviti koncert onda je to On. A ako netko želi sa stilom živjeti, neka posluša njegove stvari iz prebogate lepeze stvaralaštva. Koncert je održan u sklopu Rokaj Fest Party-a, s kojim se obilježavao kraj jedne i početak druge festivalske godine. Kako je lijepo sjeo ovaj koncert, baš kao šalica kuhanog vina prije nadolazeće mećave! Koncert je započeo oko 22h. Pogodite s kojom pjesmom nas je uveo u svoj svijet Rundek? Vjerovatno ne morate dugo mozgati. Za početni "šut u vene" odabrana je naravno Ena, a druga Uzalud pitaš ju je samo slijedila kao savršen dril za prolongiranje neumoljive euforije. Te dvije pjesme su bile dovoljan razlog za suze sreće...i da je netko bio primoran otići odmah nakon njih, ne bi žalio za ostatkom propuštenog. Možda za pokojom tipa Makedo ili za rijetko izvođenom Kubom koja je odabrana od strane fanova na Rokajfest.com.

S obzirom da sam te večeri odlučila (ne znam što mi bi) "odraditi" dva koncerta (Rundeka u Boogaloo i New Found Power-Tribute to Pantera party u spomen na Darrell Dimebag-a u Željezničaru) pretpostavimo da će oba izvještaja biti pomalo čudno sklepana, nedorečena i možda "smotana" zbog kontrastnosti svjetova iz kojih potječu Rundek ili "ovi metalci". Srećom ipak su u istom sunčevom sustavu jer nije riječ o Rocku i narodnjacima, zar ne? Kad se sve zbroji, dobro sam i započela, a sad treba samo uredno nastaviti. Ta večer, tj. taj koncert je za mene dodatno bio nabijen lijepim sestrinskim emocijama, jer sam kao suradnicu imala svoju sestru s kojom obično ne dolazim "nikako na zelenu granu" kad je riječ o izlascima. Posebno je za nju bio doživljaj Rundeka čuti "izbliza". Smiješno joj je recimo bilo upravo iznenađujuća sličnost sa našim ujakom - što je trenutno vama potpuno nevažna informacija, ali nama jako simpatična. Osjećale smo se kao da smo došle na koncert vlastitoj obitelji. U stvari: Prvih pola sata smo pratili koncert "s visoka" - naime nekako smo se uspjele progurati u VIP galeriju te se uvjeriti koliko je koncert uistinu bitan za Hrvatsko pučanstvo kad smo bile "rame uz rame" sa recimo Aleksandrom Dragašem i Hrvojem Horvatom - renomiranim glazbenim kritičarima. Istina i Bog, oba su dosta "ofrlje" pratili sam koncert jer prvi se zaklafrao sa ženama za okruglim stolom dok se drugi zavalio u futelju i podbočio se kao da mu se spava ili mu je dosadno. No možda je to samo znak koliko dobro poznaju Rundeka i njegovo stvaralaštvo da ih ništa više ne može iznenaditi ili prenuti od uzbuđenja. Drugi dio koncerta smo se spustile među pučanstvo, da bih ja mogla okinuti pokoju izbliza. No to je poprilično bilo nemoguće uz sve te ruke u zraku i stiskavac. Gužva je bila stravična ali davala je potvrdu o tome kako u Hrvatskoj stare NovoValske struje još nisu zamrle - još uvijek su "svježe", poželjne i voljene, dokaz kako naša zemlja ipak još uvijek voli i cijeni dobre stvari, dobar rock i na kraju krajeva dobre festivale. Uistinu je užitak bio gledati svu tu ponesenu masu koja pjeva kao jedno. Posebno se to osjetilo na bisu kad je publika doslovce izgubila svaki razum. No jedna bitna stavka tj. napomena koju moram napisati nakon sveg tog Haustorsko-nostalgičarskog hvalospjevanja sažeta je u onoj riječi "svježe". Ono što se krije iza te riječi a obilježava Rundeka i čitav njegov opus od najranijih početaka pa do danas, jest koliko je on jedan od rijetkih glazbenika inovatora kojima je pronalaženje novih izričaja u stvari izazov a ne problem. On koji se uvijek iznova pronalazi, otkriva neke nove nepoznate stvari u sebi, istražuje glazbena bespuća širom i duljom te pomiče vlastite horizonte zauzeo je mjesto predvodnika u otkrivanju sama sebe a i same glazbe. On i Glazba su nerazdvojivi entiteti koji se igraju Života. U njemu caruje nešto neobjašnjivo dobro i svevremeno. Kao da mu je u srcu neka škrinja blaga bez dna....Upravo je i na ovom koncertu kao i na svakom pokazao koliko je bogato i šaroliko njegovo stvaralaštvo, prepuno nevjerovatnih različitosti u izričaju, stilu, noti i "štihu". Odsvirao je set pjesama savršenog omjera gdje je uzet lijep reprezentativan komad od svih "valova" koji su ga nosili u životu. "Haustor" naravno nije imao glavni pečat koncerta kako se obično očekiva ili misli (možda samo za one koji znaju jedino Haustorske stvari). Nego su sasvim dostojanstveno i karizmatično mjesto pozauzimale stvari Cargo orkestra, ali i pjesme sa ostalih Rundekovih solo albuma nastalih između ta dva benda. Posebna "Balkanska rock žica" što se neponovljivo proteže kroz cijelo Rundekovo idejno stvaralaštvo nikako nije mogla ostaviti ravnodušna taj ocean srca pogotovo tako blizu izvoru karizme samog Rundeka. Da ne ostavim ostale odlične stvari koncerta a i kvalitete ostalih članova u sjeni, spomenut ću se kao prvo scenografije (da nju riješim prvu pa prijeđem na puno draži mi dio-članovi benda) - samu scenografiju koja je ostavljala dojam kao da ste došli u Rundekov dnevni boravak ili garažu nije činilo ništa posebno fizički opipljivo, spektakularno ili prepuno detalja. Upravo se sa potpuno minimalističkim detaljima u punom smislu ostvarilo najuvažavanije i najcjenjenije dizajnersko pravilo "manje je više". A opet "slika" nipošto nije bila boemski nepristupačna kakvu obično promovira ili "prodaje" uzvišen" dizajnerski svijet, nego je bila baš onako vrlo domaća, bliska nama balkancima koji volimo kućne mirise - poseban dojam na mene su ostavile svjetiljke sa kockastim sjenilima. No fascinantnije otkriće su mi bili u stvari sami članovi orkestra. Dominirali su violina, trombon i truba, ali posebno i neizostavno bih istaknula violinisticu Isabel. Najveće ovacije dizale su se za nju. Ono što ona radi s tim malim čarobnim instrumentom van je svake pameti i pojma, te osobno smatram da je ona najveće osvježenje i najdostojniji partner Rundekovom radu. Žice njezine violine mogu dirnuti dušu i zacakliti oči ciganjskim melodijama isto tako dobro kao i klasičnim notama. Miješajući se sa balkansko-tradicijskim, te ostalim - karipskim, regge, ska, latino folk, pop strukturama koje čine Rundekovu škrinju, dala je velik razlog za naklon osim nas publike već i samog RUNDEKA zbog posebnog pečata koji daje cjelokupnom "Rundekovom blagu". Drago mi je da Rundek jako cijeni doprinos, trud, rad, i uloženu kreativnost kako Isabel a tako i svih članova ponaosob. Jako mnogo toga bi se još dalo pisati o ovom događaju. Netko bi rekao da sam ga pre hvalila, netko će reći "sve je to već poznato". Ima mnogo ljudi koji znaju za Rundeka i Cargo orkestar, ali ne znaju koliko je nezamjenjivo iskustvo doživjeti ga uživo. Srećom koncert Rundeka i njegovog Cargo orkestra nisu rijetki ali događaju se u vrlo nepravilnim i nepredvidivim intervalima. Pa je poprilično šteta propustiti makar jednom u životu osjetiti ga. Svakim koncertom njegovo stvaralaštvo sjaji novim sjajem, svježijom nijansom...i pravi je užitak pratiti njegov razvoj te se pitati kuda vodi.

bubimirka // 28/12/2009

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Postava koncerta:
* Darko Rundek - gitara, glas
* Isabel - violina
* Bruno Arnal - bas
* Dušan Vranić - klavir, harmonika, glas
* Đani Pervan - bubnjevi
* Vedran Peternel - kompjuter
* Emmanuel Ferraz - trombon
* Igor Pavlica - truba
* Biljana Tutorov - vj