Odlazak u Brazil za duše gladne panka

Omanji zagrebački klub Brazil jučer 26.11. je bio poprište jednog u nizu malih koncerata koji se ponekad ondje održavaju. Zabačeni objekt na savskom nasipu, kao da je simbolički predoređen za marginalne bendove urbane kulture, skupa s njihovim fanovima. Nije nam bitno, underground je underground - sami smo sebi dovoljni. Trebao je nastupiti zagrebački street punk rock s milozvučnom pjevačicom Moko, no bubnjar im je bolestan pa su odustali jer bez bubnjara to nema previše smisla. Umjesto njih upao je novi hc punk bend Overdose, koji je pred 30-ak svojih frendova i fanova odsvirao žestokih dvadesetak minuta (tj. nešto više). U krlji od zvuka mogli smo lako prepoznati dvije pjesme nizozemskog benda Antidote, a neki momak, navodno iz vokal Abergaza, okolo je vilenio kamerom, streljao bend luđačkim pogledom i ponekad se ubacio na mikrofon s povicima "Pogo pogo!" . Overdose su bili žestoki, prljavi iskreni, entuzijastični, klasični HC bend koji fura neku svoju priču i prezentira je krugu odabranih koji će je saslušati i shvatiti. Ne samo da imaju prolaznu ocjenu, nego su mi nekako postali baš dragi. Preporučam! Nakon njih nastupio je malko poznatiiji Oi front, a samo ime benda govori kakvu muziku sviraju. Na repertoaru ponešto autorskih stvari, ponešto obrada poznatijih oi bendova . U jednoj pjesmi fulali su strofu i ispričali se publici, moram istaći da mi je bilo urnebesno smiješno vidjeti robusnog skinheada kako izgovara riječ "kitica". U publici nešto ćelavih, nešto čupavih, nešto irokezastih, neki su bili i frčkavi! Svi su u koncertu uživali podjednako, a kućna atmosfera Brazila zbilja je posebna (prostor veličine dnevnog boravka, slično tako i uređen). Zaputivši se doma nešto rpije kraja skužih da izgubih najdraži šal, pa me suosjećajna Moko uputila da odem u Krivi put potražiti ga. I zbilja, nađoh ga, a čak sam stigao i na bus koji me iza ponoći doveo na ovo prokleto brdo na kojem obitavam.

Overdose i Oi front uljepšali su mi naporni dan, a Bezzvuka će za koji dan nastupati u Saxu. Veselimo se!

matej perkov // 29/11/2009