home > koncert > Johnny Winter @ Boogaloo 19/11/2009

kontakt | search |

Johnny Winter @ Boogaloo 19/11/2009

Fine White Chocolate with emotional but strong heart
[ johnny winter @ boogaloo 19/11/2009 ]

johnny winter @ boogaloo 19/11/2009   © bubimirka

Tresem se...Od uzbuđenja! Mir srce moje! ...Osjećaj uzvišenog događaja, poput onog na dan vjenčanja kad se pred Bogom zaklinješ na vječnu vjernost. U ovom slučaju,vjernost blues-rocku, dok je Johnny svećenik. Hodala sam i nisam niti sumnjala u veličanstvenost događaja, slušajući svoje ali i stotinjak srca oko mene. Tu večer Boogaloo je bio sveto mjesto, poput hrama...i nije ti svejedno, i nisi ležeran, i ne susprežeš se čak obući svoje najbolje "odjelo" da odaš čast i poštovanje živućem velikanu...u zraku se osjećala neka mješavina miline, uzbuđenja, svetosti i duboka povezanost, nekim čudnim neobjašnjivim sponama, sa nebom, sa prošlosti, sadašnjosti i definitivno budućnosti. Rulja se više ne može zvati "rulja", to su ljudi, ljudi vjernici posvećeni neumoljivoj i najvrijednijoj glazbenoj sili koja nikad neće umrijeti - BLUES/ROCK-u. Ispred kluba nikada, kažem vam, nikada takav prizor nisam vidjela. Da pojačam kontrast vizualnog dojma: Uobičajene prizore možete čitati u masi izvještaja pred kojekakve metal/punk/hardcore ili sl. koncerte, gdje se mladež i "mladež" natječe tko će više popiti, urlati, psovati, preseravati se, tko će se glasnije smijati, što više uglova popišati, tko će veći ponos imati, tko će biti luđi/otkačeniji/nerazumniji, tko će se biti veći dasa! No te večeri, u potpuno drugačijoj energiji i vizuri, ljudi svih dobnih skupina, doslovce od 7 do 77 godina bivali su kao jedno. Nema naguravanja, nadvikivanja, psovanja, ljutitih, bijesnih ili preseratorskih faca, kvazi coolera, pijanaca, smrdljivaca, budala, vandala, "čobana" ili sl. Masa prožeta božanskim mirom jedan za drugim su s dubokim poštovanjem ulazili u dvoranu. Vladala je jedna spokojna i za promjenu tako ugodna smirenost; pozitivna energija, razumijevanje, iskreno nasmijana lica, napokon totalna neprijetvornost, ugodno čavrljanje, razmjena intelektualnih dobara po pitanju ljubavi prema glazbi verbalnim putem i pokoja slana "šala". Pravi melem za dušu, tijelo i oči. Ali to je tek bio početak, hladno predjelo!
[ johnny winter @ boogaloo 19/11/2009 ]

johnny winter @ boogaloo 19/11/2009   © bubimirka

Dok se isčekivao prvi izvođač, stajala sam uz šank pijuckajući pivo kao da je engleski čaj i čavrljala s kolegom. Sav onaj opis o svetosti događaja dodatno je potpomognut osjetivši miris sapuna u zraku koji me je zapuhnuo pri prolasku nekoliko starijih vukova, Isti onaj miris koji me podsjeti koliko dugo na misi nisam bila, jer sam njega najčešće osjećala u crkvama za reverom svježe obrijanih muškaraca.  I dok mi je prije taj miris bio odbojan i starački, sad je poprimio sasvim drugu notu. Sem toga, na jednostavan miris sapun sigurno neće mirisati niti jedan od današnjih mladicha - ili previše smrde na kojekakve prejake parfeme/omekšivače, ili smrde na znoj/mokraću/pivo. Sad sam prešla na razno...vraćam se!

Zavjesa se razmaknula, i ono što je meni najupečatljivije bilo, nasred pozornice kao u kakvom dramskom kazalištu, osvjetljen piedestal s drvenom stolicom...odmah se znalo-to je prijestolje kralja!...Ta stolica se nije micala sa stage-a, ostajala je tako osvjetljena na pozornici tokom koncerata oba izvođača (Vragolovicha i N&D), kao kakav duh, ili sveti predmet koji podsjeća na prisutnost Boga iako fizički nije prisutan, te blagoslivlja sve prisutne a najviše one koji idu njegovim "putem"-koji sviraju blues.

Ivan Vragolovich stvarno je vražiji. Kao da je vragu ispao iz torbe. Strašan je glazbenik. Praši li ga praši iako sam samcat. Energično prebire po toj svojoj gitari, a još luđi/uvjerljiviji je kad se uhvati one-man-band posla. Već s bujicom njegovih nota bivala sam ošinuta nevidljvim bičem i njihala bokovima kako to samo cure znaju.

Na stage se nedugo nakon Vražićka popelo Nebo & the Downstrokes ...koji poprilično dobro "igraju" na polju bluesa. Ne samo da znaju igrati nego su poprilično pikantni, žestoki i slatko-kiselo-ljutiti poput kineskih umaka koji savršeno dođu na rižine rezance! Stvarno su slušljivi i sjednu ti takvom brzinom da se niti nesnađeš...neznam kako ali odjednom sam se pojavila nasred podija i zabuljeno gledala usta vokala. Najupečatljivija mi se dojimala stvar "Water down the highway", no čini se da sam tek na toj počela pomnije pratiti pjevanje i riječi pjesama a ne buljiti u bend i plesati ko navijena. Nakon te stvari uslijedila je jedna balada kojoj nisam zapamtila ime, ali se duboko usjekla u sjećanje svojim instrumentalom. Sretno dečki u Americi.
[ johnny winter @ boogaloo 19/11/2009 ]

johnny winter @ boogaloo 19/11/2009   © bubimirka

Nakon N&D, zavjesaje jako dugo bila navučena, nešto se iza nje kuhalo, s vremena na vrijeme se čulo "igranje" po gitari, lupa palice na bubanj, ili osamljena žica bassa. I kad je pozornica osvanula još uvijek je bila "gola", bez Johnny-a, stolica sama bez svog gospodara.. Podij je već bio popunjen do centimetra. Srećom nije bilo tako zadimljeno cigaretama, pa je kisik mirno cirkulirao plućima/venama, i činio nas još budnijima i svjesnijima te nabrusio intuiciju na tristotu. Mogao si osjetiti nadolazeće korake Johnny-a još iza stage-a dok je bio, iako on zbog bolesti i "starosti" sada već hoda jako polako, tiho poput leptira. Pojavio se, došetao s pratnjom do svog prijestolja koje ga je čekalo vjerno kao pas, sa šeširom na glavi i smirenim gestama sjeo je na stolicu - dostojanstvenost njegova lika izgledala je fatalno. Dali je potrebno govoriti i nabrajati te silne legendarne stvari koje je svirao, mislim da nema smisla. Ja bih rado posvetila ovu priliku i ovo malo skromno teksta što mogu napisati samom mom doživljaju dok sam gledala tog "starca" koji se sjevši na stolicu i uzevši gitaru u ruke pretvorijo u neko neobjašnjivo nadmoćno biće utonulo u neki paralelni potpuno drugačiji svijet. Nisam mogla doći k sebi jedan dobar period, isključila sam se i samo promatrala njegovo lice dok je prebirao po žicama doslovce žmireći. Izgledao je kao u dobokom meditativnom stanju. iz čijeg mira ga nebi mogao niti sam vrag izbaciti. Johnny je unatoč zdravstvenim poteškoćama odsvirao 78 minuta čistog hedonizma koji me je podsjetio kao nikada do sad koliko je blues erotičan, strašno sexy glazbeni izraz, i nije niti čudno zašto toliko žena svojim muževima/ljubavnicima plešu upravo na ovakve stvari izvornog bluesa. Usporedila bih to  s okusom božanstvene bijele čokolade, sa tajanstvenom, senzualno-erotičnom ali žestokom jezgrom/filom od nekog finog starog likera. Orgazam!
[ johnny winter @ boogaloo 19/11/2009 ]

johnny winter @ boogaloo 19/11/2009   © bubimirka

Moram, a neda mi se, prekinuti tijek misli i s nečim završiti ovo izvješće, kojemu nebi bilo kraja još da tehnički razsklapam o pojedinostima. Ukratko, Johnny je meni, Zagrebu a i cijelom svijetu pružio koncert za pamćenje - jedan od onih kojih se do u detalje sjećaš do kraja života! Ja sam imala čast doživjeti ga, a žalim one koji nisu bili spremni potruditi se i doći ga vidjeti, čak i da neslušaju blues, jer neznam kada će se opet ukazati ovakva prilika...može biti da i nikad s obzirom da Johnny lagano ide na odmor, ovozemaljski sigurno ne s obzirom koliko snage za sviranje još ima u tim prstma, ali onaj na nebu (nadam se da ne još). Johnny je dokazao još jednom da blues/rock nikada neće umrijeti. Preporučam da istražite zašto ova izjava stoji i ima snažno uporište. Kada jednom čujete pjesme tipa :"It's all over now!" (sjetite se tko je ovo izveo do maksimuma slave-Stonesi, Ry Cooder i Rod Stewart), "Red House", ili "Highway 61", (koja je, riječima mojeg kolege," predstavljala scenu sa samog dna pakla; varenje i brušenje željeznih mozgova publike, iskre su frcale na sve strane!")  zauvijek bivate zarobljeni!

bubimirka // 22/11/2009

> vidi sve fotke // see all photos


PS: Marin: Premda su i stariji judi lijepi, pogledajte Čovjeka kako je izgledao u mlađim danima
Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*