Ovaj nastup se može ugrubo podijeliti na tri dijela: Voodoo lizards izvode svoje originale, Voodoo lizards sa Bernardom Fowlerom izvode rock standarde i Jimmy Rip uz pratnju Voodoo lizardsa izvodi svoje originale.

Ali prije glavnih zvijezda par riječi o predgrupi Ska bend. Zvuče više-manje kao Jinx samo sa više experimentiranja, a manje melodija i malo mračnijim ugođajem, ali pošto se radi o po defaultu veseloj ska muzici obavili su dobar posao u animiranju publike. Posebno mi se sviđaju dionice na onom starom analognom synthu i malo kompliciranija struktura skladbi (u jednoj podugačkoj je u sredini čak nekakav drone) koja graniči sa prog-rockom kojim bi mogli definirati svoj zvuk.

Vratimo se glavnim zvijezdama. Moram priznati da sam o Voodoo lizardsima čuo na najneobičnijm mjestima (tipa Gloria) više po inozemnim poznanstvima nego po muzici što nikad nije dobro (sjetimo se samo Emir & Frozen camels i nedavno Kolodvor). Koncert je počeo obečavajuće: razorni 70's rifovi i solaže, sve što smo već čuli sto puta, ali veseli. Sviraju sve ono što je svaki hard rock bend u sedamdesetima svirao: garažni blues, psihodelija, laganice, sve gotovo stereotipno, ali nije loše za bend na početku karijere. Vidi se da imaju koncertnog iskustva sa velikih festivala.

Nakon pola sata je izašao prvi gost: Bernard Fowler. Preuzeo je glavne vokale. Ovdje postaje teže razlučivati koje pjesme su od VL, koje od Fowlera, koje coveri (osim očitih Jailbreak-Thin lizzy, White horses, Jumpin' jack flash-Rolling stones). Tip ima dobar glas i lijepo ga je bilo vidjeti samo ne mogu se oteti dojmu da je on na koncertu bio samo za pokazivanje.

Nakon njega je došao big shot producent Jimmy Rip koji će producirati prvijenac od VL. Dovest njega na stage je bio loš potez. Prvo je umrtvio atmosferu sa nekom svojom blues psihodeličnom recitacijom i još par laganijih stvari. Kad je publika vidjela da se on neće tako brzo maknuti, veći dio nje je otišao i broj je pao sa respektabilnih 500-tinjak na jedva sto ljudi koji su valjda očekivali povratak VL na bis, ali prije toga su morali pretrpiti sat vremena Jimmy Ripa. Nemam ja ništa protiv njega i pjesme mu čak nisu ni loše samo mi je čudno da gost preotme više od pola vremena glavnim zvijezdama i usto još svako malo gnjavi sa solažama (taj dio je bar trebao prepustiti solo gitaristi VL-a).

Tko zna zašto su VL pristali na takav raspored (možda pripremaju rezervnu karijeru pratećeg benda, možda su Jimmy Ripu tako platili honorar, tko zna...). Dovoljno je reći da nitko nije tražio bis. Prevara se osjećala u zraku. Mislim da su VL svi ti natpisi o njima kao novim hrvatskim izvoznim proizvodom malo previše udarili u glavu. Trebali su održati nabrijani klupski koncert od 45 minuta i nitko im ništa ne bi zamjerio, ionako bi sva publika iz Tvornice stala, recimo, u Močvaru, a ne ovakav isforsirani spektakl koji na kraju to nije ni bio. Uglavnom dobar vlastiti materijal, jedan beskoristan gost i jedan nametljiv.

tomislav // 02/09/2009