Tripovi u najboljem izdanju!!!

Ovo je bio do sada najbolji koncert u "Ozonu" gdje apsolutno nije bilo nikakve greške. Band pravih profesionalaca je došao točno u zakazano vrijeme i u zakazano vrijeme je počeo sa svirkom. Ovom prilikom je sastav po prvi puta svirao u potpuno novoj ekipi koja će se predstaviti na "Fiju briju" i sigurno će biti jedno od velikih iznenađenja. Ovo što Kawasaki 3P momentalno furaju je odlična smjesa punka, rocka, ska i mnoštva zdrave zafrkancije na domaće zabavnjake (i narodnjake) u veličanstvenom konglomeratu kojeg čini odličan funk-cionalan zvuk bas gitare, melodijska svirka trubača i hrapavo-promukli sugestivan vokal uz obilje humora i sitnih grotesknih upadica. Naravno, to ne znači da niti ostali članovi sastava nisu doprinjeli ovom zvuku (još dvije gitare i bubnjar).

Kada sam ih prvi puta vidio i čuo davne 1998. u Bjelovaru kada još nitko nije znao za ovaj bend, mislio sam da su na najboljem putu da svrgnu s trona undergrounda Disciplinu Kičme. Tada su svi bili obučeni u plave trikoe, imali su gumene čizme i vatrogasne šljemove na glavi i svirali su stvari koje su me ponukale da razmišljam o njima. Jer nitko nije imao zdravog mozga 3 minute ponavljati stihove "Ja nikad nisam bio riba" ili "Sjekirom u glavu" praktički do besvijesti. Sam Tomy Vukelić (vokal) mi je jednom prilikom rekao da je namjerno to napravio jer "nikad nije bio riba, a ribe su na dnu", a također da "sjekiru u glavu treba dobiti svatko da se opameti u svojem životu", što je otprilike sukladno sa inteligentnim svjetonazorom svakog živog bića. Ovaj puta u "Ozonu", te dvije "spike" (pjesme) su dobile i svoj epilog, zaplet i kraj. Ubačeni su tekstovi koji govore o vrlo eksplicitnim stvarima u životu i vjerojatno će svakog od nas primorati da razmislimo o svojoj funkciji na planetu Zemlji... Inače, ovaj puta su gotovo odsvirali sav materijal sa svojeg albuma, a krenuli su sa uvrnutom verzijom "Indijanac" (koju su u proteklih 4-5 godina uvijek izmasakrirali i svaki puta izvodili na drugačiji način), a potom su napravili svoj obavezni dio ikonografije. Ovaj puta to je bilo skidanje vesta i košulja, tako da su svi ostali u kratkim hlačama i crvenim majicama sa okruglim amblemom žutog "smile" tripa sa šašavim dizajnom robota, nakon čega su slijedili komadi "Malo vas je...", "Mali medo", "Klint Istvud", a urnebes u "Ozonu" je nastao kada su svirali folklorom obojene parodije "Čik u oko - burek s mesom" i "Snifa sam glu" koja je humoreska na Deana Dvornika "Samo za nju". Izveli su i dosta novih komada koji se izmjenjuju u stilskim osobinama. Inače, sam glazbeni profil Kawasakija se kreće u širokom rock spektru od laganih ritmova i povremenih reggae upadica, sve do brzih rock ritmova i djelomičnih izleta u opako oštri hard-core punk izraz. Svoj jednosatni nastup okončali su sa najpoznatijim pjesmama "Kak si, pa tak" i "Antonija".

Osobno sam očekivao i naslov "Kaj, kaj, kaj - kaj oćeš batina", ali momci očito ovo nisu planirali u svojem repertoaru. Na bisu su izveli ultimativni hit "Brže Pavloviću mašina" koji će vjerojatno ostati dugim nizom godina jedan od njihovih najprepoznatljivijih greencajgova, a također su iznenadili i sa obradom Steve Wondera "I just call to say I love you" u potpuno šašavom aranžmanu pod naslovom "Anđelko" koji se odnosi na jednu stanovitu kreaturu. U krcatom "Ozonu" nije bilo mjesta za nezadovoljstvo jer su Kawasakiji s pravom dokazali da spadaju u sam vrh trenutne domaće rock scene uz Hladno pivo, a neke druge suparnike u ovoj konkurenciji gotovo i da nemaju budući da su Let 3 (s kojima su očigledne zvučno-vizualne paralele) i Bare, pa i Urban već dugi niz godina diskografski neaktivni. Zbog originalnog i uvjerljivog sviračkog imagea Kawasakijima treba dati najveću moguću ocijenu u rangiranju ovogodišnje domaće glazbene produkcije jer su spojili mnoštvo trajnih vrednota ostavštine rocka (punk, new wave, ska, reggae, hard-core, funk, dance, soul...) i nema nikakve sumnje da će ostati trajnim simbolom originalnog hrvatskog rocka poput Azre, Haustora, Filma, Boe ili ranog Kazališta. Dokaz za njihovu veliku popularnost i odličnog feedbacka publike jest i činjenica da je na ovaj koncert došlo mnoštvo lica koja su čak proputovala i 150 km! Nakon koncerta uslijedila je velika fešta u "Ozonu" gdje je sa DJ mix pulta odaslan subotnji uobičajeni program "Party(O)zona - Kaleidoscope" sa mnoštvo raznolike glazbe koja je do fajrunta iscrpila sve moguće kalorije prisutne publike. I k tome je već u 2h sa šanka nestalo gotovo svih vrsta piva! Urnebes! Bravo, bravisimo Kawasakijima za ovu veličanstvenu rock večeru!

horvi // 15/12/2004

> vidi sve fotke // see all photos