Upitnik je maleni caffe bar-klubić u Novom Gradu (iliti bivšem Bosanskom Novom) koji se otprilike može usporediti sa zagrebačkom Sobom ili Spunkom. Naravno, Soba je puno veća... A Bajs, to jest Siniša Bajić nakon gotovo dvogodišnje pauze ponovno se vratio nastupima uživo i najavljuje ponovni povratak Infra-Red prijavom na ovogodišnji Exit. Ima i novi image, posve je skinuo kosu, prebacio se s gitare na bas, počeo je ozbiljno da se bavi sportskim održavanjem kondicije i naprosto puca od snage. Njegov solo projekt CLAYMORE kojeg je pokrenuo 2008. u početku je izgledao da će se temeljiti isključivo na studijskom radu, no nakon pune godine dana hibernacije odlučio je da ga prvo isproba kao sasvim neobavezan eksperimentalni projekt za sebe i svoje poznanike. Održao je nekoliko nastupa koji su sasvim dobro prihvaćeni, te mu se u ekipu pridružio Dakić Bojan Dax na gitari, bivši pjevač lokalnog sastava El Chupacabra koji su imali tekstove na srpskom jeziku. Pred sam početak svirke Bajs je bio istovremeno i DJ puštajući sve redom odličnu glazbu kakva se rijetko može čuti po zagrebačkim klubovima uoči koncerata gdje ga neupućeni DJ-i znaju zabrazditi šumom dok band svira drumom. Svirka je počela oko 22h u posve ispunjenom Upitniku gdje se vrlo brzo stvorila gužva, a kako je koncert odmicao, dernek je bivao sve žešći i atmosferičniji. Nažalost, prostor je premalen da bi se moglo u njemu zaplesati kao primjerice u zagrebačkom Spunku. Njih dvojica (Dax - gitara i Bajs - bas) su paralelno izmjenjivali vokale (svi tekstovi su na engleskom) pri čemu je, dakako, prednjačio Bajs koji je kompletni autor svih kompozicija, a podrška ritmova, harmonija i ostalih elektronskih efekata emitirana je sa laptopa. Zvuk je u ovakvoj kombinaciji bio na visokoj razini, nije bilo nikakve mikrofonije i neželjenih distorzija, te se sav decibelno-kalorični potencijal namjestio zavisno o samim kibernetičkim pomagalima. Uz to, emitirani su i video radovi, odnosno zgodne vizualizacije koje su samo pospješile čitav ugođaj i atmosferu nastupa. Svirku su otvorili s energičnom verzijom "2000 and hate", te su prvi dio nastupa rezervirali za skladbe sa istoimenog demo materijala iz 2008. Redale su se "She told me she was dying", "The void" i "Big massive scar" koje su u ovakvoj varijanti uživo dobile strahovito kreativan i energičan naboj, te su djelomično poprimile i sasvim nove dimenzije zbog svirke gitare i basa. Naravno, skladbe su zarobljene u programirani kibernetički opus i ne dozvoljavaju nikakve dodatne improvizacije uživo ili vremensko produženje istih, ali su prije svega odlično funkcionirale. Naime, u obliku samog demo materijala, skladbe su odreda pune temperamenta s jasno lociranom elektronskom potkom, no uživo ih čuti, to je zaista prava finoća electro-indie gothic-rocka. Bajs se zaista svojski potrudio da adaptira ovu kombinaciju elektronskog i analognog zvuka, te je u tome potpuno uspio davši ovim skladbama sasvim novo ruho i nove aranžamane zbog naglašenih gitarskih dionica i melodično podebljanog zvuka bas gitare. Onda se prišlo izvedbama novih kompozicija koje odreda zvuče fantastično - "Deathnear", "Queen of sunburn", "Metronome", "Dharma", "Wormhole" i nevjerojatna obrada teme Lepe Brene "Tisuću suza" koju je Bajs preveo na engleski jezik pod naslovom "A thousand tears" za kompilaciju obrada Dark:Scene Records iz Novog Sada. Izjavio je kako je tražio odgovarajuću skladbu Brene za obradu, no kako je za svaku koje se prihvatio odmah imala određenu melodijsku poveznicu s originalom, uzeo je s interneta tekst skladbe koju nikada nije čuo. Vrlo pronicljivo, te u ovome slučaju, izvedba nije imala apsolutno nikakvih paralela s originalom. Ovaj set novih pjesama koje će se sa još nekolicinom ranije objavljenih na demu "2000 And Hate" vrlo brzo pojaviti u obliku albuma prvijenca za Slušaj najglasnije pod naslovom "Metronome" su uživo vrlo komunikativni i plesni komadi koji djeluju baš kao moderan nastavak electro dark-rocka. U međuvremenu se atmosfera obilato počela zakuhavati, Bajs je skinuo majicu i ostao u crnoj potkošulji, a onda je slijedila sjajna gitaristička verzija skladbe "Papercuts", te je Claymore do kraja koncerta otprašio još tri skladbe - "Orientatia", "Sunburned ugly boy" i stariju "Nothing but straight emotions". Tokom čitavog nastupa ovaj dvojac je neprestano izmjenjivao zvučne linije basova i gitare od distorzijama podebljanih sekvenci, preko uvjetno rečeno standardnog gitarističkog indie-rock zvuka do obilja sitnih eksperimentalnih zahvata koji se temelje na ekspresijama same izvedbe. Mora se spomenuti da materijal koji će biti objavljen u studijskoj varijanti ne zvuči tako moćno rockerski, već je Bajs napravio vrlo domišljat kompromis s kojim mu se otvaraju vrata radio programa, a poput Bernays Propagande sami će podebljavati žestinu istog na nastupima uživo. Premda skladbe u studijskoj varijanti imaju određene melodijske paralele sa Infra-Red, uživo one poprimaju sasvim drugačiji oblik sa elektronskim rock zvukom koji vuče na gothic/dark uvijen u eksperimentalno ruho.

Sve u svemu, ovo je bio sjajan nastup. Moderna glazba koja pokazuje da su Bajs, odnosno Claymore u punom naponu snage koju valja razvijati i od nje treba očekivati da zablista daleko šire od trenutnih lokalnih okvira jer imaju svjetski zvuk. Novi zvuk.

I stoga ih u skoro vrijeme treba očekivati i da se pojave upravo na programu Novog zvuka u zagrebačkom Saxu.

horvi // 08/04/2009