Kad mi netko spomene bend u kojem se nalazi riječ 'Zion' odmah pomislim na reggae, a to je instant znak da bježim glavom bez obzira u nepoznatom pravcu. No ovoga puta 'Zion' bi neupućenog potencijalnog slušatelja naveo na totalno krivi trag. Thee Silver Mt. Zion Memorial Orchestra & Tra-La-La Band, kako glasi službeno kilometarsko ime benda, predvodi Efrim Menuck, osnivač Godspeed You! Black Emperor, koji je u Thee Silver Mt. Zion pretočio sve svoje ideje koje se nisu uklapale u GY!BE. A kako to zvuči? Pa svakako. Dvije violine, električna gitara, kontrabas (ponekad i električni bas) i bubnjevi, uz Efrimov vokal, se nekima i nisu baš svidjeli, pa su odustali već na prvoj stvari i otišli se opustiti u kafić Teatra &TD ili na tribinama ispred dvorane. Dugačke kompozicije u kojima se zaglušujuće glasni dijelovi isprepliću s tihim eksperimentiranjima, koji su me onako umornu nakon puta umalo uspavali u nekoliko navrata, nisu baš svačiji 'cup of tea''. Iako ih se često svrstava u post-rock ladicu, Thee Silver Mt. Zion su dobrano izašli iz tih okvira. Dvije violinistice se savršeno ukapaju s električnom gitarom i bubnjevima, dok sve zajedno podupire prekrasan zvuk kontrabasa. Efrimov vokal možda i ne hvata baš na prvu loptu, ali dobro se uklapa u koncept, a sve skupa zvuči puno bolje i moćnije nego na studijskim snimkama. Thee Silver Mt. Zion su u sat i pol odsvirali šest stvari. Koncert je počeo sa "13 Blues for Thirteen Moons" i nastavio sa "God Bless Our Dead Marines", "Take These Hands and Throw Them in the River", "Black Waters Blowed / Engine Broke Blues", "Microphones in the Trees" i "I Built Myself A Metal Bird, I Fed My Metal Bird The Wings Of Other Metal Birds" koja mi je definitivno bila najbolja te večeri. Između pjesama Efrim se družio s publikom. Uputio nas je da Kanada općenito 'sucks', a da je i Montreal isto sranje. Tim povodom su se iz publike stalno čuli povici 'Kanada!' na koje je Efrim reagirao svaki put pitajući tko je ta 'Canada lady' koja se stalno dere jer ga podjeća na njegovu majku koja mu nije baš draga. Efrim je općenito odgovarao na sva dobacivanja iz publike i često uzvraćao na vrlo duhovit način, a u jednoj najavi nam je rekao da će sad odsvirati ''Blitzkrieg Bop'' Ramonesa u 30-minutnoj verziji. Nisu. Osim pričljivog Efrima publici se obratila još jedino simpatična violinistica s ptičicama na leđima koja je u prvim redovima dobila brzinsku poduku iz hrvatskog jezika pa nam se sramežljivo zahvalila sa tihim ''Hvala!''. Iako je publika bila vrlo živahna tijekom pauza između pjesama, za trajanja samih pjesama su ipak bili tiši nego prije nekoliko godina u Pauku na GY!BE. Na kraju svega uspjeli smo izvući i jedan bis na kojem je Efrimu pukla žica na gitari. Zvuk u Teatru &TD je bio izvrstan, imalo se gdje stajati i sjediti, većina ljudi se pridržavala zabrane pušenja, a kako je u dvorani blaga nizbrdica prema pozornici iz prilične udaljenosti ste lijepo mogli sve vidjeti, bez obzira gdje stojite i koliko je ljudi ispred vas. Thee Silver Mt. Zion su održali dobar koncert, a sad mi je još i više žao što onda nisam otišla u Pauk na GY!BE.

ana // 24/10/2008

> vidi sve fotke // see all photos