Posjetitelji ovogodišnjeg festivala eksperimentalnog filma 25 FPS održanog krajem rujna u prostorima Studentskog centra u Zagrebu imali su jedinstvenu priliku iskusiti audiovizualne performanse kombinirane tehnike filmske projekcije i glazbenog izvedbe umjetnika iz Njemačke, Francuske i Nizozemske.

Ciklus od triju koncerata glazbenih projekata incitea/, Lafoxea i Telcosystemsa, jedini događaji na festivalu koje su bili naplaćeni (cijena u pretprodaji je bila 35kn po koncertu), objedinjen je pod nazivom Expanded Cinema, sugerirajući time na nesvakidašnje doživljaje audiovizualnih manipulacija osjetilima, te je uz slogan ovogodišnjeg festivala eksperimentalnog filma "Povećajte rezoluciju svoje percepcije" automatski postavio visoka očekivanja koja je i ispunio.

Kera Nagel i André Aspelmeier, osobe iza projekta Incite/, svoj performans baziraju na suradnji glazbe i video projekcije apstraktne sive skale, te kao im kao inidividualan potpis služi i zajedničko pojavljivanje sa svojim alatom (trima laptopima) ispred projektora koji prenaša na njih i platno digitalne videosnimke apstraktnih tijela i prizora usklađenih s mijenama zvuka.

Konotacije naziva projekta incite/ sadrže dihotomiju organičkog, emotivnog i digitalnog, s referencom na kosu crtu internetskog protokola, te ujedno služi kao eksplictniji smjerokaz u horizontu očekivanja slušatelja/gledatelja koje zanima što mogu dobiti od izvođača koji su samokategorizirali svoj projekt kao "elektroniku sive skale" .

Glazbenu stranu incitea/ autori i kritičari obilježavaju kao "suhu minimalnu elektroniku" fragmentiranu žustrim i neurotičnim potezima, bogatu ritmom koji postižu pažljivim raspoređivanjem i sukobljivanjem statičke buke i sub-bass nivoa. Efekt šoka koji incite/ ima na živce slušatelja i gledatelja proizlazi iz onih skladbi čija su ekstremna elektronska manipuliranja tonskom skalom dodatno razbijena naglim i iznenadnim sinkopama iz jednog tonskog registra u drugi u grčevitom tempu pri čemu ritam i snažno izraženi bas nisu izostavljeni, te daju inciteovom/ noiseu osebujnu dimenziju slušljivosti.

Rafinirana glitch buka komponirana pod budnim okom njemačkog dua uz likovnu pratnju minimalističkih digitalnih apstrakcija svojom estetikom šoka i razdraživanja perceptivnog aparata, držala je svoje gledatelje/slušatelje na rubu sjedala od početka do kraja koncerta premda ih se nekolicina nije libila napustiti dvoranu nakon prvih par minuta inciteovih/ kompozicija. Žestinu zvuka incite/ je ublažio kratkoćom pojedine skladbe koja je varirala između četiri do pet minuta trajanja, i stilskom raznovrsnošću među samim djelima koja su dostupna (č. besplatna) u mp3-formatu na Inciteovoj/ web stranici.

Koliko me pamćenje služi, izveli su oko deset ili dvanaest skladbi koje su se međusobno radikalno razlikovale u iskorištavanju tempa i uspostavljanju matrica po kojima su se statička buka, bas i prekidi kretali i susretali. Zajednička strana svih djela je dinamičnost i održavanje pažnje na visokom nivou koja je svog slušatelja ostavljala u iščekivanju idućeg poteza Kere ili Andréa, simbiotički uigranog dueta na laptopima, s različitim noise i sub-bass loopovima.

Iako su ocijenjeni i kao "ne baš plesna glazba" (de Waard, časopis Vital, broj 422), Inciteovo/ inzistiranje na beatu i njegovom distorziranju pokazuje uočljivu proračunatost i minucioznost u zvukovnom aranžiranju te su po svojoj neumoljivosti "parajućih" tonova reminiscentni starijim industrijalnim španjolskim kolegama Esplendoru Geométricou i njihovom dugometražnom prvijencu EG-1 koji je slično razdraživao osjetila "opsesivnim ritmom" (Geometrik Records).

U slučaju zagrebačkog koncerta prepuštanje plesu je spriječila jedino zavaljenost u sjedala

&TD-ovog gledališta koja su se tresla od visoke razine decibela, a poneki su se na jačinu dotične i žalili!

Premda je dvojac iz incitea/ s nastupom kasnio dobrih četrdesetak minuta i ponekima pokvario planove odlaska na projekciju Lyncheva Eraserheada u kinu SC, ostatak publike, što je zauzeo pola gledališta dvorane &TD-a, duet je otpratio s pljeskom oduševljenja, a par Nagel i Aspelmeier, završivši performans sa apstraktnim oblicima na platnu koji su na kratko zauzeli oblike svojih autora, s veseljem su se zahvalili organizatoricama i posjetiocima što im je omogućeno mjesto u sklopu kulturnog događaja kao što je bio jesenašnji 25 FPS.

ajvis // 08/10/2008