Program je startao vrlo rano zbog zgusnutog tempa, tako da je nekolicina sastava svirala još po danu. Prvi su s najavom Sebastijana (pjevač Noxin) u 19h krenuli UNDEIFY, kvintet iz Bjelovara sa vrlo dobrim solo pjevačem, a izvode jednu varijantu nu-metala s blagim retrogradnim koracima u post-grunge. Prva skladba "Mirror of God" je mirisala na spoj Pearl Jam i Alice In Chains, no ostatak polusatnog repertoara temeljio se na konciznoj i kompaktnoj plesnoj metal-rock svirci gdje je pjevač na momente odlazio u crust, a u onim laganijim i mračnijim sekvencama podsjetio je na Wayne Husseya iz The Mission. Posebno valja istaknuti sjajnog solo gitaristu koji posebno doprinosi zvuku sastava svojim tremolo solažama. Izveli su još "Dying", "Good bye", "Join the movement", "Abattoir" (specifičan art-metal) i "No one dies". Jest da su u nekim tekstovima napravili nekoliko grešaka u engleskom s kojim barataju, ali to se samo primjeti na papiru. Inače su vrlo pokretan i scenski živ sastav, no očigledno je bilo da im uloga prvog sastava po redu nije baš najbolje sjela. Interesantno je da postoje tek 6-7 mjeseci. Sljedeći sastav bili su THE MANAGERS iz Varaždina i okolice, kvintet koji uz solo pjevača ima i klavijaturistu koji puno podiže kreativnost i spregu njihovog funky-rock zvuka. Naravno, tekstovi su im na engleskom jeziku, a uz neminovne uzore RHCP, imaju i puno sličnosti sa Keane, Maroon 5 (osobito u laganijim skladbama "Beautiful night" i "All alone") i nekadašnjim zagrebačko-sisačkim Angelusom, a posljednju skladbu "Blues girl" odsvirali su u najjačoj uigranoj spregi lakšeg i plesnijeg funka a'la Incubus uz nekoliko solidnih aranžmanskih zahvata koji su uključili i jazz intermezzo. U sastavu osim klavijaturiste ističe se i gitarist koji ima zanimljive wah-wah dionice. I onda iz laganog sumraka koji se pretvarao u mrak, HGF je kretao dalje sa SEPAL, kvintetom iz Karlovca koji su bili jedno od relativno očekivanih iznenađenja. Iz Karlovca nakon Zeus Faber redovito dolaze mahom odlični i suvremeni nu-metal sastavi (kao npr. lani KOH na HGF-u), tako da su Sepal znatno napredovali u odnosu na pionire ovog zvuka iz rodnog im grada. U postavi imaju momka na klavijaturama i laptopu koji vješto barata sa elektronikom, samplovima i ritam mašinom čime zvuk Sepala dovodi na daleko bolji i kompaktniji glazbeni izraz u odnosu na primjerice Linkin Park. Kompozicije im imaju odlične aranžmane s puno prelamanja i različitih obrata, te su zanimljiv spoj ne samo nu-metala, već i sympho-rocka, techna, funk-metala, pa čak i rap vokalnih dionica. Pjevač je gnjevan i energičan momak, scenski je bio najbolji u ovoj večeri, a čitav band je besprijekorno uigran. Osim majstora na klavijaturama imaju odličnog bubnjara i gitaristu. Skladbe koje su izvodili bile su "Dysfunction", "Points of revolution", "Nightmare", "Suicidal God", "No agrument" i "Final edge". Četvrti sastav su bili STRIP JUNACI iz Zagreba predstavljeni od strane Sebastijana kao Zagor, Čiko, Veliki Blek i Žalosna Sova. Njihov repertoar je bio standardan kao što ga redovito isporučuju na koncertima po zagrebačkim klubovima. "Pored tebe (oko tebe ne živi ništa)", "Uvijek isti san", "Moja (nisam bio Bog zna šta)", "Život", "Uzimam te"... Svirački su bili odlično nabrušeni u svojem blues hard-rocku s relativno jednostavnijim aranžmanima, no scenski su prestatični i to je vjerojatno bitno utjecalo na mišljenje žirija jer im je pobjeda izmaknula za svega nekoliko tih presudnih bodova u kategoriji scenskog nastupa. Jedini sastav u večerašnjoj konkureniciji koji je imao djevojku bili su SKROZ OVER iz Velike Gorice. Oni su trebali nastupiti prošle subote, ali su zbog valjanih razloga to morali odgoditi za ovu večer. Kvintet su sa dvije gitare, bubnjarem, basistom i solo pjevačicom Iskrom koja u elegičnijim sekvencama vokalno podosta podsjeća na Maju iz Spine. Imali su odličan početni korak u komunikaciji s publikom pozvavši sve nazočne ispred pozornice i izgledalo je da će scenski razoriti. No, baš i nije bilo tako jer su se previše posvetili svojim dosta teškim i zahtjevnim aranžmanima u kojima ima svega. Kompozicije su im spoj laganijih i bržih dionica s puno stilova od indie-rocka, sympho-pop melodija, post-rocka, harda i nu-metala, no sve skupa su dosta elegičan sastav koji zahtjeva slušatelje a ne divljanje ispred pozornice kao što su to na početku zatražili od publike. Izvedene skladbe bile su "Kaffa", "Once again", "4 elements", "Fire fairy" i posljednja, još najbolja kojoj nisam uspio zabilježiti naziv. Evidentno je da su od svih večerašnjih izvođača najviše posvetili pažnju na glazbeni stil i u tome su bili najoriginalniji. A kako je žiri imao pune ruke posla u ocijenjivanju šest kategorija (izvedba, originalnost, tekstovi, scenski nastup, glazba i disciplina) bodovima od 1 do 5, oni su također u nekim segmentima dobili vrlo niske ocijene koje su bitno utjecale na njihov konačan plasman. Kako god, ovaj sastav ćemo zasigurno imati još prilike susretati jer imaju odličan i originalan stil. I posljednji u večerašnjoj konkurenciji ovog posljednjeg polufinala bili su kvintet DARWIN iz Zagreba. Već smo ih upoznali na Minivalu u Tvornici gdje su bili statični, no večeras su se scenski pokazali daleko boljim. Uz Strip junake ujedno su bili jedini sastav koji ima tekstove na hrvatskom jeziku, no to izgleda nije bilo i najvažnije za konačni plasman. Kompozicije "Bolje mi je kad sam sam", "Ista osoba", "Kad zaboraviš", "Fredi" i "Razlozi" sabiru pop/nu-metal utjecaje s laganim i povremenim funk-rockom pod utjecajima Incubus, no nisu žestok sastav. Tekstovi su im solidni, svirka kompaktna, glazba plesna, ali su u gotovo svim segmentima prosječan sastav koji po ničemu ne odskače da bi se posebno izdvojio. Ipak su na HGF-u finalisti samo oni najbolji s čime su se složili i članovi žirija koji su rekli da je u ovome polufinalu bilo više prosječnih izvođača nego li onih posebno kvalitetnih. Nakon vijećanja i ocijenjivanja stručnog žirija, voditelj Sebastijan je odmah proglasio pobjednika polufinala rekavši da s istim brojem glasova u finale odlaze UNDEIFY iz Bjelovara i SEPAL iz Karlovca. Koliko sam uspio primjetiti, glasovi žirija su bili vrlo tijesni i samo su neke sitnice odlučivale o ovakvom ishodu. Svi ostali sastavi su bodovno bili u razlici između 5-6 poena i već se tada moglo naslutiti kako će finale biti vrlo dramatično. A potom su na koncu kao gosti večeri zasvirali FIGHTING FISH, deseteročlani zagorski sastav koji svira obrade i ima čak četiri duhačka instrumenta (dva saksofona, trombon i trubu), dvije pjevačice, dva gitarista, bubnjara i basistu. Svirali su poznate obrade Tom Jonesa ("It's so unsual"), A-ha ("Take on me"), Dexy Midnight Runners (odlična brza punk verzija "Come on Eileen"), Madonne ("Material girl"), Wham ("Wake me up before you go-go"), Cyndi Lauper ("True colors"), Madness ("Our house")... Zabavni su to glazbenici u zrelim srednjim životnim godinama koji sviraju poletno i vedro (mahom sve s nota!), te su rasplesali prisutnu publiku i vrlo fino zaokružili ovaj podugačak rock maraton.

horvi // 21/05/2008