Za THE POSIES sam prvi put čuo preko muzike za film "Reality Bites", gdje su s pjesmom Going Going Gone zaslužili titulu najbolje pjesme na albumu. Uskoro mi je došao u ruke i "Frosting on the Beater" snimljen na kazetu, koja se u studenstkoj sobi na Savi izlizala do kraja. Dream all Day, Solar Sister ili Flavor of the Month, bile su definitivni hitovi te sezone, a THE POSIES jedan od najdražih bendova uz grunge najezdu, sve do pojave brit-popa. S mojim prebacivanjem s američkog na britanski otok ponestalo je i zanimanja za događaje na američkom kontinetu, pa su se i THE POSIES negdje zagubili.

Činilo se da su se i oni sami pogubili negdje po putu, pa nije bilo ni prevelike štete, a tu i tamo sam se u iznimnim trenucima volio prisjetiti melodioznih power-pop pjesama uz njihov best of album, Dream All Day. Godinama kasnije, Kew Stringfellow, jedan od osnivača svirao je kao koncertni gitarista grupe R.E.M. ili objavljivao albume kao solo izvođač, al nije me to previše privlačilo. Nisam prisustvovao niti jednom od dva njegova solo koncerta u Zagrebu, za koja kruže legende svakakvih veličina i oblika. No, kad je bilo najavljeno da će Ken uz kompanjona Jona Auera, odsvirati akustični set THE POSIES pjesama, nije bilo nikakvog dvoumljenja.

S vjerom da će bas i gitara, kao sastavni i nadasve važan dio THE POSIES repertoara, ipak faliti ovom dvojcu, krenuo sam te večeri prema Teatru &TD. Opskurna pozornica s dva pojačala, dvije gitare, dva mikrofona i dva kofera za gitaru nisu mi gajila nade u dobar provod, no obećao sam si da neću brzo odustati. U svakom slučaju ne prije Hadže, kojeg je još te večeri čekao put do Osijeka. Tek što smo ušli i naručili piće, počelo je komešanje u bircu, jer su se navodno Ken i Jon popeli na mali stejdž a nikog nije bilo u dvorani. Smiješna situacija. Obično je publika ta, koja zove izvođača da krene što prije, a ne obrnuto.

Enivej, jednostavan dvojac pred cca 50ak ljubitelja njihove glazbe i još 10% onih koji su se došli dobro ispričati s frendovima bilo je spremno za početak. Krenuli su oprezno s Throwaway i u prvom dijelu s još ponekom upadicom sa strane bili uglavnom suzdržano pozdravljani nakon svake pjesme. Lijepe harmonije i dvoglasno pjevanje nisu ni sad izostali, a malo promjenjeni aranžmani nisu naškodili ljepoti pjesama. Sve je buknulo na Dream All Day, kad su se Ken i Jon, spustili sa stejdža, stali među okupljene i zamolili da netko otpjeva refren s njima. Nešto kao spiritističko iskustvo dovelo je do međusobne extaze i dalje više nije bilo isto. Oni su bili dio nas, mi smo bili dio njih. Što je dovelo do najdramatičnijeg dijela koncerta, kad je Jon iz Hadžinih ruku istrgnuo kokakolu i nagnuo... Nešto!

Kraj nakon sati petnaest, s Ontario, Conversations i Solar Sister, nije mogao biti bolji, no svi smo znali da još nešto nedostaje, pa se uz dva bisa svirka produžila na dva sata. I ko zna kud bi nas sve to odvelo, da Jona nije natjeralo prema toaletu... Iako ovaj koncert, nije prizvao da se mase, na kraju godine, kad se crta podvuče, sa smješkom ćemo ga se sjećati i nadati se da to nije bio zadnji Kenov i Jonov posjet Zagrebu. Pa makar sljedeći put dođu i s bendom!

pedja // 21/04/2008

> vidi sve fotke // see all photos