Svi oni koji briju po garage rocku, po divljem rock΄a billy, psycho-biliyu ili trash rock-u, vole bendove tipa Stooges, Cramps, Five horse Jonhson, The white stripes, a nisu u petak bili u Ksetu, gadno su se zaje.... Ja se na sreću nisam, tako da sam prisustvovao savršenom prezentiranju nabrojenih pravaca od strane pet bendova. Pa da krenem od početka. Oko 21.30 sati pred polupraznim klubom na stage su se popeli EROTIC BILJAN & HIS HERETICS. Stvarima Tips from the lips, Devil stole my records, You make me bad pokazali su sviranje garage- rocka u njegovom najboljem obliku, već s prvim stvarima kod sve brojnije publike se moglo uočiti oduševljenje viđenjem. U nastavku odsvirali su RNR Revolution No. 5 i veliki hit Supersticky. Frontman i u ovom kratkom nastupu nije cijelo vrijeme bio na stageu, već je kružio publikom zajedno pjevajući sa odabranima u publici. Zanimljivo je bilo vidjeti grupu THE SCARVES koja je čekajući svoj nastup iza EROTIC-BILJANA provela uživajući u komadima pizze pored stage-a. Na sam spomen austrijske muzike mnogima bi na pamet palo alpsko jodlanje ili Falkove stvari Wienna calling i Rocking Amadeus, a ne nekakva rockeska ružačina, međutim stvari The some, Drive me wild, Fever austrijske grupe The Scraves su pokazale da u Austriji postoje kvalitetni rock bendovi. Žestoki garažni rock rifovi uz brzi ritam bubnjeva osnova su stila koji sviraju The Scarves vidljivo i u stvarima Boing Boom, I keep on comin. Zanimljivo je bilo čuti i stvar Strychnine koju su maestralno izvodili The Cramps-i na početku karijere u svom psyhobilly stilu. Sve u svemu vjerujem da su austrijski garage rockeri oduševili kako i mene tako i ostale u sada već dobro ispunjenom klubu. Nakon kratke stanke radi postavljanja bubnja i činele krenula je eksplozija japansko-hrvatskih trash kamikaza pod nazivom Welcomin committee in flames. Take your time, Goin my way, Partisans redale su jedna za drugom. Kazuko Kono i društvo u svom elementu kao svaki put tako i sada pokazali su s kolikom energijom raspolažu, svoj divlji rocka billy bez bassa oguljen do srži uspješno spajaju sa akrobatskim nastupom (penjanje po zvučnicima). Whiplash, She Bop, You better run vrištala je Kazuko prisutnima uz žestoke rifove gitare praćene agresivnim ritmom bubnja koji je u jednom trenutku poliven benzinom i gorio (činela). Tamo gdje su WCIF-si stali, nastavili su tročlani bend iz UK-a NERO BURNS koji na bass gitari imaju djevojku iz zemlje izlazećeg sunca. Vidjevši je prije u publici, mislio sam da je nešto u rodu sa Kazuko Kono. Stvari Black lava, Tombstone, Missing ling savršen su primjer pscyho-billy rasturačine. Oduševljenost svirkom koja se vidjela u škvadri okupljenoj oko stage-a, priključili se i članovi WCIF-a koji su u prvim redovima počeli skakati.
Nastavili su sa: Drive, Caffeine shake, Sucker bez stanke, bez priče samo svirka. Ovi jebe... zvuče, fakat su dobri, komentari su koji su se tada mogli čuti oko mene. Pjesmom Zombie završili svoj polusatni show. Posljednji dio ove rockerske večeri pripao je talijanskom trojcu TITO & THE BRAIN SUCKERS koji su se koristeći razne fah i slide papučice zvučno i stilski razlikovali od ostalih bendova koji su nastupili te večeri. Psihodelični garažni zvuk protezo se kroz gotovo sve stvari: Modkiller, Mirrrball, Psychedelic man ...(ukupno su odvirali 14 stvari). Osim izvrsne svirke publika će ih zapamtiti po maski koju je furao frontman-gitarist i samom završetku u kojem su stvar No fun grupe THE Stooges svirali punih petnaest minuta, bez obzira što su se svjetla kluba upalila što je značilo da je vrijeme fajrunta.

damir // 08/04/2008

> vidi sve fotke // see all photos