Iritantniji i antipatičniji bend od Japanther nisam već dugo vidjela. I još im cijela muzika ide s matrice. Šteta što im i vokali nisu bili s kazete da nas poštede svojih debilnih izjava o Hrvatskoj koje su sipali cijeli koncert. Na kraju su me toliko iziritirali da sam morala izaći iz dvorane jer me bilo strah da ću ih u protivnom gađat nečim. Japanther su krenuli s preseravanjem čim su se popeli na pozornicu. Basist je odmah skinuo majicu (zašto?!) i krenuo s mlataranjem gitarom, dok je bubnjar pjevao u telefonsku slušalicu postavljenu kao mikrofon. Sve je zvučalo fejk. Sve je izgledalo fejk. Pokušavali su se pokazati ko neki opasni i ludi duo iz NYC, ali vidjelo se iz aviona da su dva bezvezna pozera koja sviraju na matricu. Bubnjar je čak u jednom trenutku stavio palice sa strane, a bubanj se i dalje čuo. Budući da nisu svirali u Veternici nego u Galeriji SC sumnjam da se radilo o jeci. Kao da to sve nije bilo dovoljno iritantno morali su nam uputiti koju pametnu izjavu, pa su između poziva da se primaknemo pozornici ili se popnemo gore i plešemo (ah, kako su spontani) davali izjave u stilu ''Fuck the president of Croatia!''. Ma jel? A zašto? Čuvajte si 'fak d prezident' izjave za američke turneje. Najbolje su im bile usporedbe Hrvatske i New Orleansa (opet, zašto?!) kao npr. ''This song is about New Orleans... New Orleans is a lot like Croatia.'' (WTF?!), a moj favorit je ipak bila ''We have to rebuild New Orleans! We have to rebuild Serbia! We have to rebuild Croatia!''. Tu sam već osjetila fizičku bol i izašla van, jer toliku količinu gluposti ipak nisam mogla podnijeti. Prije Japanther su svirali austrijski Vortex Rex koji su bili totalna suprotnost ovoj dvojici. Vortex Rex su izgledali kao pripadnici šahovskog kluba u nekoj glupoj američkoj teen komediji. I za razliku od Japanter bili su prilično simpatični, pogotovo zbunjeni gitarist sa svojim sramežljivim najavama i stalnim smješkanjem. Smiješna je bila i djevojka sa stršećom frizurom i velikim naočalama bez stakala koja je cijeli koncert jedva pomaknula. Njihov lo-fi nosie je bio puno manje pretenciozan od američkih im kolega, nisu se kreveljili i pozirali, a nastup im je čak bio i blago autističan. Pozerski nastup može ponekad biti jako smiješan i zabavan, pod uvjetom da su osobe na pozornici simpatična bića koja se ne uzimaju previše ozbiljno. Za primjer mogu uzeti švedski Smackdown koji su se izpozirali do smrti, ukrštali gitare i pričali gluposti, ali bili su toliko smiješni i simpatični da je publika prvo stajala otvorenih usta i raskolačenih očiju u totalnoj nevjerici, a onda su svi krenuli umirati od smijeha i odlično se zabavili. Japanther mogu za sebe tvrditi da su 'najbolji i najpozitivniji plesni bend u New Yorku''. To svi znamo da je totalna bestidna laž. Ali u onoj tvrdnji da je uz njihovu glazbu naprosto nemoguće stajati mirno ima istine. Ne možete stajati mirno, naprosto morate pobjeći glavom bez obzira.

ana // 01/03/2008

> vidi sve fotke // see all photos