Nedjelja navečer provedena u Lisinskom, uz očekivanje da se njihov moto "Trčati, bubnjati i plesati na zemlji", ostvari pred mojim očima, no do toga ove večeri nije došlo. Započeli su sa Amasing grace. Bilo je sve u mističnom stilu, ponekad uz prigušeno svijetlo, te samo zvukovi frule kroz tamu ili pokojeg bubnja. Njihov nastup dočarava život, imitira zvukove iz prirode i predočava različite životne situacije. Uz tradicionalno odjeću, izmjenjuju postavu za svaku stvar, mijenjaju raspored bubnjeva, a nakon pauze od 20min nastavljaju istim tempom. Ovo mi je bio prvi susret sa ovom skupinom, i moja osobna znatiželja je bilo zadovoljena, no u svemu tome mi je nešto nedostajalo. Instrumenti na kojima sviraju su tradicionalni japanski - nekoliko vrsta taiko bubnjeva (uključujući 400 kg težak veliki bubanj), Shakuhachi (flauta od bambusa), te različite udaraljke i zvona. Njihov zvuk dolazi iz fizičke snage samoga bubnjara, jer ritam koji prenose na bubnjeve dolazi iz tijela i duše, a za to su potrebne svakodnevne atletske vježbe. Sve je bilo popunjeno do zadnjeg mjesta, a tako je očito bilo i ostala tri dana, pošto se uz dogovorena tri nastupa, tražila karta više, pa su održali sveukupno četiri koncerta. Prosvjed prijatelja životinja u spomen na Janeza Drnovšeka

Ovo svakako nije vijest vezana uz muziku, film ili književnost, čime se inače bavi ovaj portal, no htjela bih podijeliti sa vama nekoliko slika sa događaja koji se zbio 23.2.2008 u Ljubljani, a detalje ukoliko vas zanimaju možete provjeriti na stranici http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.

marietta // 26/02/2008