Skok u mosh na kraju tjedna

Ako je suditi koncertu po prvom dojmu, ovaj je počeo odlično sa slučajnim upoznavanje frontmana mlade britanske indie rock grupe LEAP na ulasku u klub. Dok smo stajali pred ulazom i osluškivali kada će krenuti predgrupa pred ulaz se sparkirao bijeli kombi i iz njega izašao pjevač grupe Jack Balfour Scott u pratnji djevojke i tjelohranitelja. Nije prošao hladno pored nas već nas je pozdravio i pitao ležerno kako smo.

Koncert je počeo u 21h nastupom riječkog synth pop dvojca The Siids. Malo je iz najava po društvenim mrežama bilo nejasno je li koncert počinje u pola devet ili devet ali kada je krenulo više nije bilo bitno. Iako generacijski zreliji i iskusniji od LEAPA, The Siids su donjeli na pozornicu svoju energiju koja je u sat vremena izvedbe dobro zagrijala publiku u malom pogonu Boogalooa. The Siidsi, Darko Terlević i Stanislav Grdaković, odsvirali su pjesme sa njihovog prvog albuma "Brutalist" (2019.) i novog "II" koji je nedavno izašao na CD-u a do kraja godine ga očekujemo i na vinylu. Dečki su nam odsvirali: Wake, Lovers, Beats Running Down, Moments of Laughing, Feeling, Mad Day, Grace of Nights, Freedom i Meaningless/Weightless. Spoj syntha, ritam mašina i Darkove gitare sve nas malo starije zvukom vrati u mladost i 80-te a opet nam donese nešto sasvim njihovo. Malo je domaćih grupa koje se uopće upuštaju u pisanje tekstova u potpunosti na engleskom, a još manje je onih kojima to zvuči dobro. The Siids su među njima. Večeras su najavili svoj samostalni koncert u Zagrebu na jesen, pa si svakako pribilježite to u kalendar jer dečki zaslužuju našu pažnju. Bitno je reći da su i članovi LEAPA gotovo neprimijećeni među publikom došli poslušati dio pjesama svoje predgrupe i nisu izgledali razočarano izborom. Nakon jednog lažnog početka, svojevrsnog sound checka oko 22:15 LEAP su krenuli s koncertom, i odmah žestoko. Publika se aktivirala, stisnuli su se bliže pozornici i od početka kao da su disali i pjevali s njima. Na pozornicu su bili Jack Balfour Scott na vokalu, Hector Cottan na bubnjevima, Declan "BullsEye" Brown na basu te gitarist Adam Mason. Jack se kao pravi frontman sa svojim mikrofonom u crnoj kožnoj jakni i tamnim sunčanim naočalama stao na pramac a iza njega su stajali njegovi vjerni suborci iz grupe. Po završetku prve pjesme "Power trip" Jack je odmah uspostavio otvorenu komunikaciju s publikom trudeći se izgovoriti pozdrav na hrvatskom, postavljao je razna pitanja od toga što bi mu preporučili da vidi u Zagrebu do neka ga nauče neke lokalne izraze koje je pokušao i ponoviti. Rekao je da mu je drago što su došli u Zagreb, da im je to prvi put, da su već obišli puno gradova na svojoj "The Dark Habits" turneji i da nas sve želi upoznati. I s obzirom da je jako vruće odmah je skinuo jaknu i dalje nastavio. Bandu baš nekako odgovara ime LEAP jer su s lakoćom skakali s pjesme na pjesmu, Jack je pozivao publiku na suradnju a ona ga je u svemu slijepo pratila. Slijedile su pjesme: "One million pieces", "Where the silence goes", "Sleepwalker", "Sick Sence" i "Fistful of money". Na idućoj pjesmi "Visions of Us", Jack je pozvao publiku na moshpit na što su se neki odazvali a ostali odmaknuli kako bi ovim prvima dali dovoljno mjesta. Kako je skužio da neće sve dobiti da uskoče u mosh objasnio je da po njemu nema ništa bolje nego krajem radnog tjedna ispuhati se i osloboditi svu lošu energiju skačući u jedan mosh. Svejedno i u sljedećem pokušaju nisu ga svi poslušali. Za iduću pjesmu "NLTV" je rekao da je prva koju su prije jedno dvije godine zajedno napisali kada su krenuli u ovu glazbenu avanturu. Nakon toga slijedila je "Blood and wine" jedna laganija i romantičnija. Od Jacka smo čuli: We love you Zagreb! Nastavili su s "Show me the way to your love", "Burnt maches" gdje je Jack pričao o svojoj borbi s bipolarnim poremećajem i pružio ruku svima koji se s nečim bore govoreći da nisu sami i da uvijek mogu naći utjehu u muzici. Pozvao je na kraju koncerta da im se svi koji žele pridruže kod stola s merchem jer bi nas sve volio upoznati. Ne sjećam se kad je netko uputio takav simpatični poziv publici na koncertu. Do kraja su ostale još samo "Exit signs", "One way out" i "Energies". LEAP su jedan zgodan koktel indie rock utjecaja. Ima tu i malo žeščih nota i hard rocka u tragovima ali uvijek izvire neka toplina zvuka i romantičarska tradicija. U Jackovom izričaju prepoznatljivi su frontmani poput Alexa Turnera, a u gitarama Declana "BullsEye" Browna i Adama Masona čuju se Pixies. Kroz cijeli koncert s Jackom i ekipom bilo je stvarno veselo i zabavno. Jack je opravdao naziv "Frontman koji bi svaki band poželio". Publika možda nije bila brojna ali su dobro znali zašto su izabrali baš to mjesto za provesti subotnju večer. Ako tako nastave LEAP će uvijek imati svoju publiku u Zagrebu koja bi mogla postati samo brojnija.

nina kc // 07/05/2024

> vidi sve fotke // see all photos