Jedan od zadnjih koncerata u Šiški prije korone i prvi nakon, dogodilo se, da je pripao Mark Kozeleku, odnosno njegovom aliasu Sun Kil Moon. I dok se onaj
2018 s pravom tako mogao zvati, jer su ga pratili gitarista i klavijaturista, nekidan u Šiski nas je dočekala stolica, gitara i par zvučnika. Iako iznenađujuće, to je garantiralo neponovljiv događaj. Ovaj puta i nama su dodijeljene stolice i s kratkim zakašnjenjem krenuli smo na putovanje po Svijetu s Markom.
sun kil moon © pedja
Carissa, pjesma o njegovoj nećaki iz drugog koljena probila je led. A uskoro smo i saznali zašto je sam. Jer je sve poskupilo, pa da ima pratnju ne bi se mogao pokriti s honorarom. A saznali smo i da nikad nije svirao u ovakvom sastavu! Nikad! Na kraju se uspostavilo da je to izgleda i istina, jer naštimavanja gitare su bila preduga i ponekad nepotrebna. A ni sjediti nije mogao, pa je nakon svake 3 pjesme ustao da se rastegne, zbog artritisa u ramenima i prstima. Uglavnom, kad je nakon prve tri pjesme rekao da je napisao na papir 20 naslova, a prošlo je tek pola sata, činilo se da ćemo i svi noćiti u Šiški.
Slijedio je red pjesama, red stand-upa, red naštimavanja, pa se netko srušio sa stolca u publici, pa ni on više nije mogao sjediti, pa je stajao i čitao svoje textove od 7 A4 stranica bez gitare... e da mi je bilo zapamtiti sve te njegove priče i anegdote. No, jedna se protezala kroz cijelu večer, a to je Jose Gonzales.
sun kil moon © pedja
Naime, on dolazi kroz par dana u Šišku, a Mark ga je uzeo pod zub. A krenulo je ovako. Kad je ovaj imao 16, Jose ga je nakon njegovog koncerta došao pitati što je spravica koju stavlja na vrat gitare. Mark mu je objasnio da je to "kapo" (kapodaster - op. a.), a uskoro su o Markovom stilu sviranja počeli pisati kao o "jose gonzales like". Naravno, još ga je nekoliko puta spomenuo, slično kako se na prošlom koncertu obrušio na War on Drugs.
Iako je na dijelove bilo naporno, što zbog prethodno napisanog, što zbog zagušljivog zraka u dvorani, čini se kako mu nitko nije zamjerio te sitnice i svi su ostali do kraja, pa čak i na bisu, na kojem je odsvirao "jednu za mamu", "jednu za tatu" i još ponešto.
sun kil moon © pedja
Ako ne jedan od najboljih, ovaj koncert svakako zaslužuje nekoliko epiteta, a u ovom slučaju to bi bili najčudniji, neponovljiv i nešto sasvim drugačije.
pedja // 11/09/2022