Nisam nikad uspio pogledati Radiohead uživo. Kad su mi bili napeti, nisam mogao, poslije nisam ni htio. No, nenadano mi se pružila prilika da ih pogledam u Zagrebu i to na 3,1 km od kuće. Pa 'ko to ne bi prihvatio. Reci ćete, pa nisu to Radiohead. To su The Smile. No, kak god se zovu, a ne sviraju ništa s prva tri albuma, meni svejedno. Pa sam tako sinoć u Hali, zažmurio i slušao svoj Radiohead. Do petka 13og bilo je objavljeno 6-7 pjesama, a "A light for Attracting Attention" dodao je još isto toliko. Ni prije, a ni preslušavajući album nije mi bilo jasno zašto se to zove The Smile, a ne Radiohead. I još nisam našao osobu da mi objasni razliku. Ako ne vjerujete, napravite što i ja. Uzmite b-strane ili neke nepoznate Radiohead pjesme i novi album The Smile, pa Atoms for Peace, solo radove Thoma Yorkea i pustite na šafl. I to je to. Ima tu svega iz svih faza. Najmanje iz one meni najbolje, al to nisam ni očekivao. Dosta psihodelije, bilo mirnije ili nervoznije, premalo gitara i dosta elektronike. Ima tu čak i Yorkeovog solo rada. U svakom slučaju, teško je njegov vokal odvojiti od Radioheada. I tako, došao je dan početka njihove turneje i dan za isprobavanje Hale. Taj prostor nije baš imao sreće, jer je otvoren taman prije korone. Pa su ga zatvorili i prije korone. Bili su unutra neki događaji, ali više koncerata je bilo vani. I to je odličan prostor. Mislim ovaj vani. Tzv. Hala Park. Za one koji žele platiti da uđu i one koji ne žele da mogu slušati s ceste. U dvoranu kažu stane 3000 ljudi. Gužva na ulazu u dvorište i gužva na ulazu u dvoranu davale su do znanja da će biti dobro napunjena, no unutra je već prije nastupa Roberta Stillmana bio vrućinski pakao. Podsjetilo me to na doba loše ventilacije u Tvornici, a s obzirom na vezu Hale i Tvornice, pretpostavljam da je ta loša ventilacija završila u Hali. Ulaz u dvoranu je s desne strane, pa je većina ostala na toj strani i pri zraku, dok je lijevi dio dvorane bio prazniji, no bez zraka. Još se više ispraznio nakon tri-četiri pjesme, kad su mnogi koji su došli vidjeti Yorkea, izašli i ostali na "pljugici i pivici". Mnogi od njih nisu se ni potrudili vratiti sve do kraja. Trojac Yorke, Greenwood i Skinner izašli su koju minutu nakon najavljenih 21:30 i krenuli filmski s Panavision. Yorke tijekom koncerta stalno mijenja instrumente. Čas je na klavijaturama, čas na gitari. Greenwood isto kombinira. Čak i Skinner ponekad ode s bubnja i udari neku tipku na sintu (Open the Floodgates). Muzički djeluju uigrano i spremno za turneju. Hrpa ljudi na bini, iza i ispred bine pomaže da to sve funkcionira besprijekorno i vjerujem da im se neće često događati, kao na Thin Thing, kad su malo ispali iz ritma. Ipak im je to prvi koncert. Kako je koncert odmicao, oni su bili uigraniji, a mi mokriji. Falila je samo najavljena kiša, da nas opere na kraju.

Regularni dio koncerta završavaju nakon 63 minute sa You will Never work in Television again. Odsvirali su cijeli album s malo ispremiješanim redoslijedom. Opravdano ih publika zove da dođu na bis, iako je moglo to i malo bolje. Pitanje je dal će na bisu ponoviti nekaj ili imaju novih materijala. Čini se da imaju, jer su odsvirali još tri i kraj. Tu su ubacili i jednu novu. Navodno u Zagrebu napisanu. Čini se da je Zagreb mnogima inspiracija. Chekiranje preskupog mercha (250 kn majce, set bedževa 100 kn...), a nije bilo vinila, jer kasni! Malo druženja s ekipom koja je jedva čekala da se ponovo družimo na koncertima i odlazak u noć. A Thom, Jonny i Tom na turneju.
Galerija

pedja // 17/05/2022

PS: Ocjena album: 8
Ocjena koncert: 8
Ocjena publika: 6
Ocjena Hala: 2
Ocjena organizator za dovođenje Radioheada: 10