Superband The Smile, sačinjen od glave i repa Radioheada, Thoma Yorka i Johnnyja Greenwooda uz Toma Skinnera iz Sons of Kemet koji im je dao krila i uz poguranac od Jamesa Holdena kao izvidnice ili opening acta, pohodio nas je po drugi put u sklopu svoje turneje "Wall of eyes" na kojoj promoviraju svoj drugi album, nastupajući u Malom rimskom kazalištu u Puli pred punim gledalištem. Na svu sreću nakon relativnog fiasca zbog neadekvatnog prostora od prije dvije godine kad su promociju i turneju svog prvog albuma "A Light For Attracting Attention" (2022.) započeli u Zagrebu, The Smile su se odlučili vratiti u Hrvatsku promovirajući svoj drugi album "Wall of eyes". Ovaj put u Pulu, prvotno najavljivano u Arenu a zatim prebačenog u MRK (Malo rimsko kazalište). I nije bilo ni F od fiasca. Malo rimsko kazalište se pokazalo kao savršeni prostor za The Smile, kako za same izvođače tako i za fanove koji su ih došli čuti. Da citiram Yorka : "Nice place you've got here!". Nakon nekih nebitnih organizacijskih problemčića na samom ulazu, ulazim u prostor MRK-a pored zgrade gradske knjižnice. Djelomično ogoljele kamene ruševine i drvene sklepane premosnice vode me prvo do PDV merch štanda gdje su se mogle kupiti tour majice (35€), LP ploča "Wall of eyes" (35€), naljepnice (10€) i žuta pletena kapa ala Thomova. Zatim se penjem na metalnu konstrukciju tribina i zauzimam položaj. MRK je tek djelomično pun iako je već počeo sa svojim nastupom James Holden (producent, remikser, DJ, šef izdavačke kuće, synth maestro, vođa benda, miks inženjer i majstor mnogih žanrova; trance, progressive house, minimal techno, IDM, synth, jazz…) u pratnji Christophera Duffina multinstumentalista, za današnje potrebe saksofonista. Još je dan što mi dopušta da proučim prostor i isto tako promatram dolazak sve većeg broja šarolike fan baze. MRK kao prostor se pokazao da nimalo ne zaostaje po svojim mogućnostima od puno razvikanije Arene. Odlična povišena lokacija s koje puca pogled na urbane obrise grada Pule i daje dodatni doživljaj spokoja i odmaka od ostatka svijeta dok se prepuštamo zvukovima koji dolaze sa pozornice. James Holden s lakoćom miksa svoju muziku kojom nas uvodi u trans stanje i priprema za glavne zvijezde večeri. U nekom trenutku prepuštam se da me zvuk preplavi i gasim sve nepotrebne glasove u glavi pa mi je čak pomalo žao kad Holden završi svoj set. Treba pohvaliti i Duffina koji je svojim free styleom na saksofonu svakako podigao zvuk još jedan nivo više. The Smile su se sasvim ležerno popeli na pozornicu i započeli nastup naslovnom pjesmom s novog albuma "Wall of eyes". Ona je dala nastupu jedan soft start iako dalje nije bilo tako. Već s prvim taktovima publika se totalno raspametila. Pretpostaviti ćemo da je veći dio fanova uz The Smile radi svega što su prvenstveno Yorke a zatim i Greenwood postigli sa svojim matičnim bandom Radiohead, i kad bi nastupali pod tim imenom sigurno bi popunili i Arenu. Ali Radiohead trenutno nije aktivan (službeno se nisu rapali ali spavaju dubokim snom) i vrijeme je da se da prilika nečem drugom i drugačijem. Naravno da tu još ima poprilično elemenata koje nas mogu podsjetiti na Radiohead ali tko god bi došao nadajući se da će čuti nešto iz tog vremena, pogriješio bi. The Smile su jedna mješavina eklektike, da i indie rocka i progresivnog roka, možda i post punka, elektronike, definitivno psihodelije, izobličenih zvukova, puno free styleinga, moguće i acid jazza… ma sve što ti padne napamet oni su negdje ugurali. The Smile je prije svega jedna igra i sloboda zvuka, odmak od bilo kakvih konvencija i pravila. The Smile je mjesto gdje se York, Greenwood i Skinner idu igrati. I onda to podjele sa svima nama. Nakon "Wall of eyes" slijedile su žešće stvari. Popis pjesama na kraju reporta. Svakom pjesmom (mada mi je ovdje taj naziv nije u potpunosti primjeren… možda zvučna priča?!?) zvuk se mijenjao, rastao, širio i sužavao. Publika se u potpunosti uživila u to iskustvo. Poput uštimane mašine, na kraju svake pjesme pojavljivali su se mali vilenjaci koji su našim glavnim likovima izmjenjivali i podešavali instrumente kako bi oni dalje mogli nastaviti opčinjavati prisutne. Bilo je tu različitih žičanih instrumenata, sijaset gitara, čak i harfa, gudala koja su korištena na razne načine, klavijature, piano, razne puhalice. Pozornica je bila poput igraonice u kojoj su umjesto igračaka po podu bili rasipani instrumenti. Poleđina pozornice bio je svjetleći zid koji je doprinosio doživljaju kaleidoskopski izmjenjujući boje i uzorke treperenjem lampica. Ono što je bilo očito da osim što je publika dobila jedno nesvakidašnje iskustvo i sam band je neizmjerno uživao u svojem nastupu. Greenwood je bio u svom transu, Skinner je tamburao, a York se rasplesao izvijajući svoje tijelo uz zvukove glazbala. Nakon odsviranih sat i pol došli su do vrhunca koncerta sedmominutnom izvedbom "Bending Hectic". Večini pa tako i meni najjačom stvari s novog albuma, ili barem u top tri. Ako je bilo onih koji se do tada nisu raspametili u ovom trenutku su i oni pokleknuli pred zvukovnim i vokalnim bravurama The Smilea. Moram dodati da nije baš da se The Smile sluša radi tekstova ili da Thomov glas nadilazi instrumente, ali bilo je fanova koji su pjevušili barem neke dijelove pjesama uz Yorka. Nakon kratkog odlaska s pozornice vratili su se na bis i još nam odsvirali četiri pjesme s tim da su koncert zatvorili s "You know me!" i Tomom na klaviru.
Vrijedi još reći da se stvarno nema što zamjeriti drugom nastupu grupe The Smile u Hrvatskoj. Ispunili su sva očekivanja, možda i više. Odsvirali su skoro pa oba svoja albuma u cijelosti (nedostajali su s prvog "Fire in the knowledge" i "Open the floodgates") s tim da su nas počastili sa četiri još ne objavljene pjesme "Colours Fly", "Don't Get Me Started", "Instant Psalm" i "Zero Sum" te Yorkovom pjesmom iz solo karijere "Feeling Pulled Apart by Horses". Možda nisu kolačić za svakoga ali oni koji su došli na koncert na kraju večeri nisu otišli u toplu Pulsku noć gladni doživljaja i otupljenih osjetila već dapače sa osmjehom na najjače. I ako ćemo se baviti predviđanjima rekli bi biti će toga još. York i ekipa nisu završili još ovu priču. Setlista:
Wall Of Eyes
The Opposite
Speech Bubbles
A Hairdryer
Colours Fly
Skrting On The Surface
Instant Psalm
Thin Thing
Don't Get Me Started
Friend Of A Friend
Zero Sum
Read The Room
We Don't Know What Tomorrow Brings
Teleharmonic
Pana-Vision
Under Our Pillows
You Will Never Work In Television Again
Bending Hectic

Bis:

The Same
The Smoke
Feeling Pulled Apart By Horses
You Know Me!

nina kc // 20/06/2024