Jay Reatard je stvarno retard. Odlično ime si je dao. Po publici je pljuvao pivu, gađao nas bocama, jebao mater i onda na kraju uništavao inventar i kmečao da smo mu strgali gitaru. I to je sve uspio u manje od 30 minuta svirke. Divan čovjek.

Zbog dolaska Jaya Reatarda je vladalo prilično uzbuđenje od trenutka kad je koncert najavljen. Neki su u petak čak potegnuli do Beograda da ga pogledaju prije Zagreba. Rekli su da je bio super i miran ko bubica. Ali onda je do nas popio oveću količinu crnogorske rakije i bocu Stocka i do vremena kad je trebao zasvirati u Polukružnoj dvorani Teatra &TD, Jay je bio pijan ko sto guzica, jedva je izašao iz kombija, lupao je po prozorima &TD-ovih hodnika... Čak smo ga vidjeli kako u sred lupanja diže stolicu i premišlja se hoće je ili neće zavitlati u staklo. A prije nego se popeo na pozornicu se krvnički izrigao na pod u hodniku &TD-a. Krasno. Prvo su svirali garage trash punkeri Boston Chinks, koji su izgledali prilično smiješno i malo preplašeno, ali su zvučali sasvim dobro i stvarno mi ih je došlo žao što su na turneji s takvim luđakom (jedna boca pive se razletila i o zid bubnjaru iznad glave). Svoj set su otprašili u 20 minuta, a nakon kraće pauze na pozornici im se pridružio i retajni Jay. Počelo je ok. Prva stvar je bila ''Blood Visions''i jedno 10 minuta (tj. pola koncerta) nije bilo problema. Osim što je zvuk bio očajan. A onda je krenulo… Rušenje, bacanje, lizanje i gutanje mikrofona. Vesela publika je svaki put kad bi mikrofon sa stalkom doletio s pozornice na trenutak prekinula pogo, koji se kovitlao preko pola dvorane, i ljubazno mu vratila mikrofon natrag na pozornicu, zapiknula ga u stalak, šta je već trebalo. Jay ih je za to nagradio bacanjem skoro pune boce pive u strop iznad njih gdje je pogodio reflektor, piva se iscijedila ljudima po glavi, a staklo se rasprsnulo na sve strane. Sva sreća, nitko nije ozbiljnije stradao. Jedina ozljeda je bila posjekotina na frendovom prstu. Kad se Jay drugi put uhvatio pive, pomaknula sam se u stranu. Prvo je publiku opet počastio pićem, ovaj puta ju je popljuvao s pivom, a bocu je ipak namijenio bubnjaru kojem se razletila o zid iznad glave. Neka djevojka iz publike je odlučila uzvratiti udarac pa je Jaya gađala plastičnom bocom vode. Praznom. Jay se nije obazirao. Kreveljio se, klečao i urlikao, mahao gitarom i trgao mikrofone. Na kraju je valjda već svima dojadilo pa su mu počeli odnositi mikrofone s pozornice. On se tada odlučio na zadnju akrobaciju, popeo se na zvučnike koje je skoro srušio skupa sa sobom ljudima na glavu, još malo protandrkao po gitari, opalio je u pod, sve nas poslao u rodno mjesto i otišao s pozornice uz naguravanje s publikom. Oduševljenje koncertom je bilo toliko da ga nitko nije zvao natrag, a opće mišljenje o Jayju i njegovom nastupu je demonstrirao kolega koji je nakon koncerta još jednom Jayevu gitaru upoznao sa slobodnim padom. Nakon toga Jay je dobio živčani slom jer je tvrdio da su mu razbili gitaru, pa je počeo uništavati sve što je dohvatio da svima pokaže kako je to kad se uništava tuđa imovina, kao da je već nije dovoljno uništio. Kao da to nije dovoljno, rat se nastavio i prijetnjama po myspaceu. Jedino što je Jay prespavao granicu, pa nije baš skužio da tu nedjelju nije svirao u Srbiji nego u Hrvatskoj.

Možda je Jay Reatard trijezan vrlo simpatičan mladić, kao što kaže osoba koja ga je takvog doživjela, ali ovdje je bio reatard posebne vrste i ima sreće da je naletio na ovako finu publiku jer da je bio negdje drugdje slutim da bi gitara bila ta koja je prošla s lakšim ozljedama.

ana // 03/06/2007