home > koncert > Jinjer, The Agonist, Khroma, Space Of Variations @ Tvornica, 20/12/2019

kontakt | search |

Jinjer, The Agonist, Khroma, Space Of Variations @ Tvornica, 20/12/2019

Tog petka bila je dilema ići li na: a) punk ili b) metal. Odabir je to najčešće između: a) dobrog do izvrsnog društva i osrednje muzike te b) lošeg do osrednjeg društva i dobre do izvrsne muzike. Odabir između: a) mjesta gdje znam sve ljude te b) onoga gdje susrećem ljude koje viđam povremeno do rijetko i one koje u zadnje vrijeme ne viđam često, a prije jesam. Između: a) Močvare u kojoj sam proveo pola života i bio na svim vrstama događanja (koncerti, slušaone, filmovi, izložbe, sajmovi, tribine, performansi, predstave...) do fajrunta te b) Tvornice u koju sam povremeno odlazio samo na koncerte i nakon njih brže-bolje išao dalje. Na metalu mi je strašno bitno da se sve čuje odlično ("k'o u studiju", reklo bi se), jer ako zabavno-interaktivni dio s ljudima izostane, a ne poznajem pjesme, ništa me ne može na koncertu držati osim njegovog veličanstva Dobrog Zvuka. Na panku vikendom mi se jebe znam li kako idu pjesme i svejedno mi je kako tonac radi posao, jer znam da će biti dobra fešta sve i da buka ili proliveno piće skure zvučnike. Pored toga, imam loša akustička iskustva s Tvornicom, a ni bendovi s večerašnjeg repertoara uglavnom ne spadaju u onaj tip metala kojim kod kuće tretiram napaćenu dušu. Ipak, odluka je pala na metal, jer sam češće po svim tim pustim pankovima i tko zna kad ću opet čuti te metalce ovdje, a ovi s repertoara Močvare i njima slični ionako stalno sviraju kod nas. Pored toga sam zaključio da Tvornica neće kasniti sa satnicom, a Močvara hoće, pa možda stignem poslije ponoći i uloviti headlinere punk fešte, Fakofbolane. (Nedavno mi je već pošlo za pedalom nakon dva death metal benda u Močvari uloviti u Grey Roomu tri benda s pank štale).

I Tvornica kasnila nije. Ušao sam oko 20:15h i Space Of Variations je već svirao tko zna koju pjesmu po redu. Nekakav metalcore sa povremenim uplivima u sempliranje. Jedan vokal je urlao, drugi na momente bojao muziku melankoličnim vokalnim melodijama. Ništa specijalno, ali sve se izvrsno čulo. Vokal je bio malo iznad muzike, a ostali instrumenti taman onoliko glasni da istaknu žestinu, a ne sunovrate se u buku. Gibanja u publici su bila nikakva sve dok se glavni vokal nije spustio s mikrofonom u publiku i inicirao šutku. Pozvao je jednom ljude i na circle pit. Dugo nisam bio na koncertima prije 21h, pa ne znam jel' po novome publika okupljena u to vrijeme slabije razumije engleski, jer nitko nije trčao u krug, svi su se držali običnog mosh pita. Jedini sam ja kružio oko njih onako šeretski hodajući i pitajući se hoće li itko shvatiti gdje je pogriješio. Nije nitko shvatio. Poslije nastupa me neki lik iz benda pitao imam li što za riješiti. Nije prvi put da gostima iz inozemstva na koncertima izgledam kao dežurni diler i onda bude svima čudno kada im kažem da ne duvam. Ali tko stoji (makar momentalno) sam nasred Malog pogona samo čeka mušterije da mu priđu, nema druge.

Khroma je okupila možda čak i duplo više ljudi, ali nije izvukla iz njih nikakvu plesnu reakciju. Danas ekipa samo uletava u pogo na brze dijelove pjesme (ako i to). Spori im dijelovi služe samo za odmaranje pred pogo na idućem brzom. Tko je vidio bacati se na riffove sporog tempa. A takvi su upravo okosnica Khromine muzike, mantrajućeg mathcore/industrial/djenta s mnoštvom elektronskih zvukova. I to onog koji bi jednako godio fanova Fear Factory-ja ili Static X-a, kao i onima Mešuge ili Dillingera. Ali takvih je u publici očito bilo za nabrojati na prste. Bend je zapravo vrlo dobar. Dovoljno dobar da ga je šteta ispucati kao drugu predgrupu. Da su bili headlineri na nekom koncertu pred 100 ljudi ne nužno skroz metalne provenijencije u recimo Močvari ili Attacku, brijem da bi rulja otkinula na njihove mantre, koje nisu ni dozlaboga simplificirano repetitivne kao one techno-partijanerske, a niti metrički "preotkačene" tako da polomiš noge dok pokušavaš na njih plesati. Vokal se već tu počeo glasnoćom utapati ispod instrumenata, što za bend ovog tipa gdje vokalne dionice više funkcioniraju kao ambijentalni dodatak nego kao nit vodilja muzike i nije bio preveliki problem.

Ali to je postao mnogo veći problem na metalcore/melodeath "atrakciji" The Agonist. Buka instrumenata počela je jesti i sebe same, a kud neće vokal. Pritom se Vicky, vokalistica pozavidnih sposobnosti kombiniranja pjevanja i vrištanja, ništa puno slabijih od onih koje krase Tatianu, nije mogla iskazati po svojim glavnim adutima. Ljudima koji su već skoro potpuno napunili dvoranu i podigli razinu divljanja hormona, to izgleda nije previše smetalo. Meni je. Lijepa je cura i vrlo ljupka između pjesama, ne priča ništa slično onome kao što lik iz prvog benda isforsano urla: "thank you soooooo muuuch!", nego je baš onako kao dijete oduševljena svime. Sve su to bonusi ukupnom dojmu, ali mene najviše zanima vokal, a to ne čujem. Glasnoća ne garantira žestinu, ljudi nikako da nauče. Stišaj jebene gitare, stišaj triggere, stišaj sve ako je vokal glavna okosnica muzike (a kada god ima melodične dijelove, većinom je) i stavi ga u prvi plan ili barem na glasnoću jednaku ostalom instrumentariju.

Isti problem sam imao i kad su počeli Jinjer. Samo ovdje je gutanje vokala od strane benda postalo toliko nepodnošljivo da sam nakon pet pjesama prokrčio svoj put kroz masu do onog hodnika što vodi u podzemni WC. Radije sam tamo kratio vrijeme pušeći na kvarno, pijući pivu i ćaskajući. Čak sam sreo dosta ljudi koje nisam dugo vidio i vodio ugodne konverzacije. Sigurno mi je to više godilo, jer do nekog posebnog divljanja mi te večeri ionako nije bilo, a i gužvanje mase u prvim redovima nije davalo manevarskog prostora niti za osnovne podijske pokrete. Mogao sam samo s ostatkom mase u venorezačkoj katarzi urlati tekstove preko buke i da me boli za sve, ali nisam, jer ih nisam znao. Pomislio sam kako bi možda bolje bilo da sam otišao u Čvaru na pank gdje me se zvuk benda ne bi nimalo ticao, a bilo bi dovoljno prostora za kvalitetnu zajebanciju na podiju. A i čuo bih napokon Ljepilo, pank bend Čovjeka Goluba koji sa mnom sudjeluje u death/grind projektu Notorna pila, trenutno neaktivnom jer je gitarist polomio kuk.

Inače, Jinjeru sam adekvatnu pažnju u vidu preslušavanja svih albuma posvetio tek nakon koncerta. I moram reći da je ono što je na prvu loptu zvučalo kao još jedan metalcore/pop bend s malo upečatljivijim vokalom (zato što je, eto ženski, pa onda ostaneš iznenađen growl/scream performansom kojeg bi za muški vokal uzeo zdravo za gotovo) ipak ispalo nešto više. The Agonist ima one patetične elemente koje prate gotovo svaki refren benda koji bilo što kombinira s metalcore/pop sentimentom. Kod Jinjera u vokalu toga nema. Tatiana zaista melodijom zna isporučiti emociju koja nije obojana nekim "preceremonijalnim" patosom i narativom kićenog naricanja, nego baš onako "neopterećeno" odaslana "iz dubine duše". Tajči je totalno kod kuće s vokalom i kada ulazi u oštre i furiozne urlajuće ekspresije na razmeđu growla i screama, koje su zabezeknule mnoge "vocal coacheve" diljem Jutjuba na "reaction videjima" popularnim po fejkanju oduševljenja na pjesme koje šatro slušaju prvi put.

Bend se muzički najčešće definira kao progressive metalcore, ali nije niti tipični metalcore, ni tipični progressive. Da, danas je nažalost ne samo moguće, nego često i vrlo izvjesno da bend koji se kiti epitetom "progressive" svira šablonske skladbe protivne samoj definiciji progresivne muzike. Progressive nije niti ne smije biti žanr, to ima biti istraživačka tendencija, umijeće poigravanja. U tom smislu se Jinjer ne kreće po nekim eksplicitno neistraženim područjima, ali opet na uhu ugodan i neinvazivan način spaja metalcore, groove metal, djent i pop, a nađe se i pokoja reggae ili swing referenca. I sve to na način da niti jedna dionica iz spomenutih žanrova tijekom pjesme ne zvuči kao šablonska predstavnica žanra. To je taj delikatni melting pot moment koji čini bend suptilno progresivnim, pogotovo na posljednja dva albuma.

Ne mogu reći da sam nakon koncerta postao fan Jinjera, ali definitivno bend više cijenim nego prije. Volio bih da je promjena stava prema njihovoj muzici izravna posljedica proživljene izvedbe u Tvornici, a ne postkoncertnog upotpunjavanja propuštenih dojmova s live nastupa studijskim snimkama. Ali što je, tu je. Radi nesretnih (ili možda, da napokon nakon godina i godina iskustva s lošim zvukom u Šubićevoj priznamo, ipak ignorantskih) okolnosti s neadekvatnim ozvučenjem vokala, a i općenito prevelike glasnoće na zadnja dva benda, bilo bih mi jako žao da sam propustio Khromu na kojoj je još sve štimalo. I bez obzira na mlaku reakciju publike, oni su za mene pobjednici koncerta. Jinjer bih, tako mi svega, radije gledao u KSET-u. Šteta što su ga tako brzo rasprodali.

P.S. Nakon koncerta nisam stigao na Bolane u Čvaru. Živjelo socijalno zabušavanje na putu između dva kluba.

ognjen bašić // 24/12/2019

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Drito iz MSU-a @ MSU, 04-05/09/2020

Drito iz MSU-a @ MSU, 04-05/09/2020

| 15/09/2020 | choppa boi |

>> opširnije


cover: LAstovo.OTOKGLAZBE., ljeto Covidovo 2020

LAstovo.OTOKGLAZBE., ljeto Covidovo 2020

| 01/09/2020 | jelena vojinović |

>> opširnije


cover: 8. Diy Hc Pank Intermezzo @ Nigdjezemska, Zadar, 24-25/07/2020

8. Diy Hc Pank Intermezzo @ Nigdjezemska, Zadar, 24-25/07/2020

| 30/07/2020 | terapija |

>> opširnije


cover: VELI JOŽE BAND, 10. VII, 2020., Kvaternikov trg, Zagreb

VELI JOŽE BAND, 10. VII, 2020., Kvaternikov trg, Zagreb

| 13/07/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: DUNJA KNEBL feat. KOLOLIRA + DUNJALUK, 1.VII 2020., Močvara, Zagreb

DUNJA KNEBL feat. KOLOLIRA + DUNJALUK, 1.VII 2020., Močvara, Zagreb

| 03/07/2020 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*