Koncert je obilježavao 35 godina karijere Zabranjenog pušenja, odnosno 35 godina od izlaska albuma kultnog albuma "Das ist Walter". Za očekivati su bili mlada i stara raja, čak i poneka cijela obitelj s djecom te stariji ljudi u kolicima i štakama da nazoče glazbenim zvijezdama ex-yu rocka.

Svijetla su se prvo upalila za Mašinko malo prije devet sati, međutim mala dvorana Doma sportova bila je tek napola puna. Većina ljudi, prije svega starija generacija, nisu bili osobito zainteresirani za predgrupu već za glavni događaj nakon. No bilo je mladih obožavatelja Mašinka koji su plesali i pjevali uz band te napravili mini moshpit. Nažalost, zbog akustičnih svojstava polupune dvorane, Mašinko se nije uspio iskazati u najboljem svjetlu. Ako ih volite, i dalje ih je najbolje otići poslušati na solo koncertima u manjim prostorima poput Vintagea ili KSET-a. Napokon, oko pola 11, Trak, Klo, Toni i Robert popeli su se na pozornicu i počeli svirati prvu pjesmu, "Pos'o, kuća, birtija". Ljudi, u dvorani koja se u međuvremenu ugodno popunila, su ih sretno dočekali uz glasne pozdrave i pljeskanje, a kad se Sejo popeo na binu ljudi su dvoranom je zavladala prava galama. Bend je bio raspoložen i nisu odugovlačili. Svirali su nešto više od dva i pol sata sa samo jednom kratkom stankom za bis. Na repertoaru bile su većinom pjesme iz stariji albuma kao Kažu mi da novog frajera imaš (1985.), Selena (1984.) te poneki biser koji se rjeđe čuje kao njihov prvi singl Neću da budem Švabo (1984.). Između pjesama Sejo je bio tipično dobar host i zabavljao publiku sa svojim pričama i vicevima.
Na koncertu su se pojavili i mnogobrojni gosti, Dražen Žerić Žera iz Crevene Jabuke zapjevao je pjesmu 'Možeš imat moje tijelo', stari basist i bivši član Predrag Bobić Bleka te 'Mujo Snažni', to jest Mustafa Čengić, gitarist koji je također svirao u počecima benda te na albumu Das ist Walter. Sassja nije mogla doći izvesti pjesmu Kupi nas Ali sa zadnjeg albuma iako je bilo planirano, ali nas je sve lijepo pozdravila video-porukom. Vrhunci atmosfere bili su kad bi Sejo povikao 'Ruka, ruka, ručice!' tijekom izvedbe pjesme Zenica Blues, a piva su počela letjeti po zraku dok je čitava dvorana pjevala s bendom. U jednom trenutku netko je dobacio navijački šal ZG na pozornicu koji je Sejo radosno prihvatio te dirljiva scena na kraju kad je publika upalila bljeskalice i cijelom je dvoranom zavladala posebna atmosfera. Ja, kao osoba koji rijetko ide na veće koncerte, ali gaji veliku ljubav prema dobroj staroj rock glazbi, sam se oduševila s koncertom. Najbolji je bio osjećaj nostalgije tijekom koncert koji mislim da su svi osjećali, od ljudi koji su odrasli slušajući bend do mladih koji su ga prvi put čuli tijekom duge vožnje u automobilu s roditeljima. Neću nikad zaboraviti ovaj odličan koncert i sjetit ću ga se svaki put kad vidim upozorenje 'zabranjeno pušenje' gdje god idem. (Maria Čerkić)

terapija // 22/10/2019