Jedna od većih istina je ona da dojam o baš svemu u životu ovisi o prethodnim navikama i očekivanjima. Najboljem ćeš prijatelju vjerojatno zamjeriti nešto što površnom poznaniku ne bi ni pod razno. Kuzma & Shaka Zulu su moji najbolji prijatelji, i oni su me navikli posljednjih godina da su u Zagrebu pa jedno 4-5 puta godišnje u prosjeku. S time na umu, ja skoro da sam se malo naljutio što je ovoga puta pauza potrajala još od listopada. Barem četiri mjeseca predugo. S druge strane, dovelo je to do smiješnog efekta gdje se, unatoč tome što sam prebacio brojku od 40 posjeta, osjećam kao da idem prvi put, i strašno sam uzbuđen. Ono, znojni dlanovi, i to. Hangtime je skužio da će to Kuzma uvijek rasprodati, tak da su ih ponovno smjestili u Palmotićevu. U međuvremenu su isplivale informacije da su već za mjesec dana u Boogaloou, a ubrzo potom i na Scool Festu. Svibanj je dakle još uvijek upražnjen, organizatori navalite. U Boogaloou koliko ja znam nisu nikada nastupali, živo me zanima kako će se tamo snaći i koliko će ljudi doći (hint: jebeno, puno). Sax je s druge strane već dobro poznat teren, i tu opet u igru dolaze ona prethodna očekivanja. Naime, koliko god na njihovim koncertima uvijek bilo spektakularno, toliko se Sax, a i Tvornica, ipak ispostavljaju mjestima gdje ludilo ne prelazi u zonu ekstaze. Gdje se ne možeš popeti na pozornicu i zagrliti ih, gdje ekipa neće baš u ljubavnu šutku, gdje ćeš biti blago čudan ako skineš majicu, itd.
S ponosom i zadovoljstvom stoga izvještavam kako je ovo bio najluđi i najjači Sax dosad. Puknuta ekipa i lijepe žene su prepunile klub, i od prvog se momenta, čim sam unutra zakoračio, kužilo da je štimung na mjestu. Grey Room se sad vraća u život, tako da će se Sax morati zadovoljiti time da su drugi u gradu po kasnoći početaka svirki. Ova je opet počela iza jedanaest, sa onim ovijek istim "Di ste, ekipa?". Iako ima dosta izvođača kojima bih to zamjerio, činjenica da Kuzmini koncerti toliko neopisivo sliče jedan drugome me ispunjava priličnom srećom i toplinom, oni su to bogami uspjeli dovesti do meme stadija. Znači nakon desetak posjeta vi već točno možete znati trenutak u kojem će Leo reći "Ova pisma je zabranjena na svim radio postajama u lijepoj našoj", "Niko Kranjčar u reprezentaciji", "Deset godina prije Eminema","Neka gori HNS", "Danas Split - Zagreb autoput za 2 sata i 20 minuta", "Gay parada dogodine u Sinju", "Pijte ljudi rakiju", Kako nam je dobro večeras, ljudi vole vas Kuzma & Shaka Zulu", ili popuniti pjesme karakterističnim "njo njo njo njo njo njo njo njo njo njo" i "di gi di gi di gi di gi di gi dam dam". A bogami ne mogu ne dodati i da su vrlo vrlo konzistentni po pitanju setliste, u pravilu se drže uvijek istih pjesama. No, velim, to vas sve dosta raduje iznutra, stvara onaj filing da je sve na svom mjestu i kao da anulira činjenicu o protoku vremena. Psi laju, karavane prolaze, a Kuzma & Shaka su još uvijek oni isti dobri stari, mladi i ludi. Volio bih primijetiti i to da je od onih dana Purgeraja prije 8 godina, kad je klub isto znao biti prepun, uvelike pao taj neki ironijski odmak publike od Kuzme. Hoću reći, tad kao da je mindset bio više "idemo se rugati", a sada baš svatko zna sve tekstove svih pjesama, i osmijesi na licima su od čiste istinske sreće, a ne iz nekog šprda.
Otupile su te skeptične oštrice, naučili smo primati što nam daju bez da puno pitamo. U tu priču upada i činjenica da se naočigled nitko nije zapitao gdje je točno u studijskim verzijama pjesama taj Shaka Zulu. Poznato je da Kuzma radi sve tekstove i glazbu, dakle očekivalo bi se da će Shaka repati ili pjevati, barem na dijelovima. Pa eto, tko mi nađe iti jedan vers Shake Zulua u njihovoj kompletnoj diskografiji, plaćam gajbu pive. To jest, ne, rakije.
Natuknuli su u nekom momentu kako su razmišljali o posebnom koncertu na kojem bi svirali sve "najdebilnije pisme". Ja umalo ne oplakah od sreće, samo da bi odmah nabacili disclaimer da se to neće dogoditi, ali da nam evo 'ajde "Blagajnica". Upravo tu leži razlog ovog statusa zlatne koncertne koke koji K&SZ u Zagrebu neupitno imaju. Znači, odluče izvesti tu zanemarenu pjesmu koju vrlo rijetko "sviraju", a u publici lom - svi jedva dočekali i urlaju iz peta, te se grle i kese. U prijevodu, iako to već sigurno znate, svaka stvar koju su ikad izveli live im je hit. Svaka. I to automatski znači da nema ni trenutka pada atmosferskog intenziteta, stalno je hype teški, i stalno si misliš "jebote, pa to je ta stvar, vrh". A to je nešto što, neću reći nitko, ali vrlo vrlo rijetki imaju na domaćoj sceni. Ujedno i krucijalni razlog zašto je "doktori puknuća" nadimak potpuno legitiman i istinit. Operiraju na način da te izlažu toliko snažnom naletu svega ikad, da je puknuće apsolutno zagarantirano. I, kažem vam lijepo, stvarno se dogodilo, ekipa je bila jako reaktivna i svašta se dobroga moglo raditi u publici. Ljudi u najboljim godinama, prilično zgodni i sretni, pijani točno onoliko koliko trebaju biti, vrše sitne simpatične interakcije od kojih je baš svaka ispunjena totalnom pozitivom i ljubavlju. Nekom iskrenošću, ljudskošću i toplinom kakve se ne viđaju baš svaki dan. Da si je ovaj s Novog Zelanda pustio "U vrelim ljetnim danima" umjesto "Karadžiću vodi Srbe svoje", garantiram da bi mu se instantno sve posložilo u glavi, i okrenuo bi se u mjestu.
Ja sam si tu stvar, baš kao i sve ostale, pustio dovoljno puta da je savršeno jasno da su odigrale izniman, gigantski utjecaj na način na koji gledam na život. Život čudne knjige piše, i najneobičnije stvari se često nađu i dogode na najneočekivanijim mjestima. Tako smo naprimjer mi sretnici ovdje prije 25 godina nabasali na taj neki disco/trash/rap duo koji, za razliku od ama baš svih izvođača takve glazbe na svijetu, ima moć vršiti snažne, prave, velike, trajne zahvate nad našim mozgovima i srcima. Siguran sam da su i E.T. i Senna M bili u stanju razveseliti ljude live, ali Kuzma ore neusporedivo dublje, u zonu pravog koncepta, filozofije, da ne kažem kulta. I hvala mu na tome, po tko zna koji put.
ujak stanley // 15/03/2019
> vidi sve fotke // see all photos