Ponekad se pitam kako uopće početi osvrt na koncert, točnije na bend koji mi je uzeo ne samo dio života nego puno više od tog. Kroz sve ove godine praćenja benda kroz koncerte, intervjue, te recenzija albuma moram priznati da sam svaki koncert uvijek čekao s nekim uzbuđenjem kao malo dijete. Zašto je tome tako, iako sam danas već prešao i 40 godina, ne znam, ali taj neki dječački zanos koji postoji vjerojatno je kriv za takve stvari. Kroz sve zajedničke godine bend je postao prijatelj kako sa mnom, tako i našim portalom. Ovaj koncert nosio je podnaslov "Sviraj stare", na kojem su dečki svirali pjesme strogo s prva tri albuma, što je bio magnet da na koncert dođu i oni neki stari fanovi koji su bend u nekom trenutku pospremili u ladicu i okrenuli se nekim drugim, a moguće i svojim klincima. Već pri ulasku u klub bio sam iznenađen gužvom koju do sada u tolikom broju nisam vidio na koncertima mojeg benda, pa je već u tom trenutku bio izazov probiti se do koncertnog prostora. Čim su dečki izašli na pozornicu nekako je bilo jasno da je ovo koncert koji će ipak mnogima, a naravno i meni, ostati zakopan duboko u srcu.

Bend si je dao truda, te je osim tri numere, otprašio baš sve pjesme s prva tri albuma, što je za svaku pohvalu. Oni koji su više od dva puta gledali Atheiste uživo pretpostavljam da znaju koje su pjesme propustili ako nisu prisustvovali ovom koncertu, ali ono što me posebno iznenadilo je da sve te pjesme uživo u sebi i dalje imaju svu onu žestinu i energiju, možda čak i za koplje više od svoje studijske izvedbe. Slušajući sve te stare pjesme pitao sam se na koju foru bend nije dosegnuo popularnost Hladnog piva, ali u isto vrijeme mi je bilo drago što je tome tako. Zato jer su ostali mali veliki bend. Isto tako vjerujem da ih svatko od nas, koji je bio na koncertu doživljava svojim privatnom svojinom, iskrenim prijateljima, koji su i kad nije trebalo išli glavom kroz zid, ne prodajući se za šaku riže popularnosti.

Uopće mi je glupo pisati o svim onim sitnicama koje se podrazumijevaju za punk koncert, a tu govorim o poganju, pjevanju zajedno s bendom ili skakanju s pozornice. U toj cijeloj situaciji promatrao sam kako bend sjajno gospodari pozornicom, ne dozvoljavajući (na iznimno pametan način) nikome iz publike da preuzme mikrofon i glavni vokal i time razvodni sjajnu svirku. Iako su i meni kao klincu takve stvari nekad bile zabavne, danas ipak volim poslušati bend, a ne fanove s visoko promilnim postotkom alkohola, kako uzimaju glas u svoje ruke. Jedna od stvari koju već dugo nisam vidio na punk koncertu je čovjek koji se skinuo doslovno gol i skočio s bine. Obzirom da je baza publike koja prati Atheiste poprilično raznolika, a opet se svi znaju, ne treba sumnjati da su dečki iz benda, ako se ne varam Radule, prepoznali puža golaća iz Kutine. Tulum na pozornici je bio na zbilja visokom nivou, dečki su se zezali i na svoj i na naš račun, te su u sebi imali notu zajebancije i zdravih poruka koja me asocirala na koncerte NOFX-a.

Kako je koncert odmicao, atmosfera je bila sve snažnija i snažnija. Veliki doprinos tome bila je i idealno složena playlista, pa se u trenutku odlaska s pozornice nakon nekih dva sata svirke znalo da će se bend vrlo brzo vratiti na bis. Za završetak su ostavili dovoljno sjajnu nisku pjesama, te odali još jednom priznanje KUD Idijotima, "Minijaturom". Pokušali smo ih pozvati na još jedan bis, ali činjenica je da koncert mora jednom i završiti, a treba znati odabrati i kraj, što pravi majstori naravno i znaju, kao što pjeva jedna njihova kasnija pjesma.

Znam da nikako ne mogu biti objektivan kad pišem o koncertu mog omiljenog benda, ali moram biti iskren i reći da postoje samo dvije vrste njihovih koncerata. Oni koji su "samo" super i oni koji spadaju u onu ekstra kategoriju. Prethodna dva nastupa ateista u Vintage-u bila su samo super, ali je falilo ono nešto što će mi odvaliti mozak, a to se dogodilo, srećom, baš prije par dana. Dečki, hvala vam na tome!

jura // 28/10/2018