Nakon što je stigla vijest kako je koncert beogradske reperice Mimi Mercedez
i službeno rasprodan, bilo mi je jasno kako je zagrebačka publika i više nego gladna tvrdih rima koje nam samo ona može odgovarajuće poslužiti. Da je Mimi Mercedez sila koja ne prestaje, potvrđuje i prizor koji me je dočekao pri samom ulasku u KSET - šilterice i patike za trčanje kao uniforma cijele armimije. Nastup je otvorila sa svima nam dobro poznatom Kleopatrom uz dva oku ugodna mladića, u svakom pogledu u potpunosti adekvatna, jednoj alfa ženki kao što je ona. No, moram priznati kako je ovaj već viđeni koncept scenskoga nastupa bio veliko razočarenje. S obzirom na broj njezinih koncerata koje sam pohodila,mogu otvoreno tvrditi kako su joj fanovi iznimno bitni i nastoji ostvariti što bliskiji odnos sa njima, ali sinoć nam nije pružila sve ono što kroz svoje rime promovira i zbog čega smo svi i došli na koncert. Na repertoaru se našao mix novih i starih stvari, Ne možeš da sediš sa nama, Samo keš, Turbofolk me je naterao, Porno, Bakšiš, no konstantno je kroz nastup falilo ono nešto, falio je taj dobro poznati gas. Mimi Mercedez je vanserijska reperica i upravo iz toga razloga od nje očekujemo scenske nastupe na višim razinama od svega nam do sada poznatog i viđenoga. Koliko god je sinoćnji nastup bio sve ono što se drugi ne usude sami napravit, a potajno žele i dalje to nije bio njezin maksimum, a zagrebačka publika ga je definitivno zaslužila. U jednom trenu je samo napravila pauzu i nestala s bine, dok su publiku zagrijanom držale preostale dvije članice bahate familije. Ionako već labavu atmosferu, koja je bila rezultat nedovoljno razrađenoga flowa skakanjem iz tvrdih, uličnih beatova u novi, još hrvatskoj publici nepoznat zvuk, turbotronik, petominutna pauza rasula ju je u nepovrat. Ostatak koncerta KSET-om su odzvanjali još neke novije stvari, Džungla, Želim sve, Previše, dok sam ja, zajedno s ostatkom ekipe, mislima bila na nekom afterpartyu. Svakako je za pohvalu trud koji je unijela nakon samog koncerta, te održala neki oblik meet and greet druženja i posvetila svu svoju pažnju svakome tko joj je prišao. Također, za svaku pohvalu je i promoviranje mladog novosadskog kolektiva Ludi Srbi, koji su zajedno sa Bombama Devedesetih jedni od nosioca novog pokreta, turbotronik. Iako su članovi kolektiva u nedavnom intervjuu, izjavili kako u Zagrebu ne žele nastupati, nadala sam se kako će ih možda ovaj koncert razuvjeriti i da će novi zvuk predstaviti i našoj publici, ali poprilično sam sigurna kako se to neće tako skoro ostvariti. Za kraj, ne želim da dobijete dojam kako je koncert bio propast i dalje je to na bini bila Mimi Mercedez, predstavnica generacije mladih na čije moralne vrijednosti velika većina gleda s dozom zgražanja, ali jednako tako svaki taj pojedinac im može reći dok ja živim, ti životariš da bi mi rek'o žasu, samo sve to nije bilo izneseno dovoljno tvrdo i uvjerljivo. Jedan od glavnih razloga zbog kojeg poštujem Mimi Mercedez kao nositeljicu pokreta koji se sve više širi je to što je iza svake svoje rime stajala baš ona, njen lik i djelo, a ne prazne priče iz kraja. Naravno, posjetit ću svaki njezin koncert kada se ukaže prilika, samo se nadam će nas onda dočekati ona stara guda iz huda.

astrid // 18/03/2018