POP (partnerski omladinski program) iz Banja Luke je u sklopu svoje mini turneje po Hrvatskoj došetao i u Zagreb, te predstavio tri sastava koji imaju zavidnu reputaciju u BiH. Sastavi imaju reputaciju, barem na papiru... No, izuzev prvog sastava Andrija (Livno), preostala dva nemaju gotovo nikakve originalne temelje. Andrija se te subotnje večeri nametnuo pred zadivljujuće ispunjenim prostorom Krivog puta zahvaljujući izuzetnom frontmanu koji pršti od ludila. Njegov hiperaktivni scenski nastup i uvjerljiv vokal izdignuo je prosječnost samog glazbenog izraza minorne postave (gitara, bas i bubnjevi) koja je negdje na razmeđi stilova rocka i punka začinjenog s elementima alternativnog i novijeg zvuka (nešto poput pojedinih skladbi Kawasaki 3P i Let 3). Sam vokal (kao i preostali naredni sastavi) imali su uobičajenu boljku lošeg razglasa koji nije dozvolio razgovjetno poimanje vokabulara, tako da iskreno govoreći, nemam pojma da li su tekstovi bili na hrvatskom, engleskom ili nekom drugom jeziku, no momak se svojski potrudio da samog sebe prikaže kao punokrvnog i ultra-mega otkačenog rock frontmana iz kojega šiba 100%-tni adrenalin pun energije usporediv s onim čuvenim scenskim konotacijama Iggy Popa, Anthony Kieldsa (RHCP), a i Jon Kinga (Gang Of Four). Eh, a onda izlazi sastav Punkart iz Tuzle koji se programatski voli nazivati "band koji će da jebe mater svima", no za to nemaju apsolutno nikakve predispozicije. Radi se o trojici mladih post-adolescenata, takoreći još dječaka koji su zajedno od 1999. i ovdje su stigli s velikom najavom "band koji već ima 5 albuma" (ali demo-materijala) i svira angažirani punk. Jest, djeca sviraju angažirani punk/hc nalik na stotine sličnih sastava poput odavno prohujalih Ramones, Dead Kennedys, Exploited, GBH, Anti Nowhere League, Black Flag, Minor Threat..., samo što su njihovi tekstovi obavijeni bezrazložnim bijesom jer da bi bili punkeri, moraju dizati revoluciju. Revoluciju čega? Dovoljno je samo pogledati naslove njihovih skladbi ("Pogo", "Prljava rasa", "Milicija", "Hate punk", "Ja sam punker", "Mrzim ljude", "Bunt", "Ljepilo", "Izvini Tuzlo, al' zaista smrdiš"...) i sve je jasno. Svi smo bili djeca i odmah smo počeli razbijati sve oko sebe ako nam je netko pokazao dva ukrštena prsta ili frišku figu. Šteta momčića na gitari, solidno svira, izgleda kao prava preslika Ian McCullocha (Echo And The Bunnymen) i bilo ga je zanimljivo gledati prvih nekoliko sekundi jer je prisutna publika mislila kako se radi o umjetničkom punku, možda solidnom indie-rocku ili nečem novom u alternativnoj sferi, no kako je koncert odmicao, Krivi put se sve više praznio, te je ispred kluba bilo gotovo više od polovice dotadašnje audijencije. Kulminacija koncerta se dogodila kada je jedan urokani, također skoro dječak, pao ispred pozornice i zaspao, a kad se ustao, došao na stage i počeo nešto mrmljati na mikrofon jer su ga decibeli punk/hc-a osvijestili rekavši mu da je vrijeme za urokani bunt. Posljednji dio ovog nimalo interesantnog programa pripao je sastavu Unutrašnja emigracija koji postoji od konca 2005. i dolazi iz Prijedora i Banja Luke. Premda u postavi imaju dva vokala (Iva i Robi), te socijalno-politički angažirane tekstove (dosta solidne i uvjerljive), glazbeno su vrlo siromašni, čak i u pogledu minornog obrasca old school punka kojeg nemilice peglaju. Njihov moto "štrajk-blokada-barikada" ima itekako velike i sasvim opravdane temelje u zemlji kakva je BiH (a i Hrvatska), no više niti jedan stari punk sastav koji je preživio ratne godine ne izvodi glazbu iz ortodoksnog, ranog punkerskog perioda. Overflow je najbolji primjer kako punk u 21. stoljeću izgleda, dok se veliki dio pripadajuće scene kao revival punka javio tek u vrijeme rata ili nakon njega. Činjenica da publika nije tražila bis, već samo gužvu na šanku dosta govori o kredibilitetu večerašnjeg koncerta, te sumnjam da je više od dvadesetak ljudi uopće znalo koji su sastavi bili protagonistima punkerske buke.

Ipak, Krivi put je samo dobro i jeftino mjesto gdje se možete nalijati pijačom, te ako je sreće i doživjeti poneki vedriji trenutak glazbene inspiracije. Večeras je to bio sjajni frontmen Andrije zbog čega je vrijedilo večer provesti ovdje.

horvi // 18/03/2007

> vidi sve fotke // see all photos