Sia, Years and Years, Noel Gallagher's High Flying Birds i Keiser Chiefs samo su neki od izvođača predzadnjeg dana ovog čudesnog festivala. Koncerti na glavnoj pozornici započeli su Years and Years, britanski elektro-pop trio, koji je za moj ukus bio previše sladunjav i infantilan. Prava zabava zahuktala se tek s fantastično raspoloženim Kaiser Chiefsima. Iako su privukli iznenađujuće malo publike, koja se valjda pripremala za zvijezdu večeri Siu, uspjeli su napraviti pravu feštu dostojnu festivalskog ugođaja. Kaiser Chiefsi imaju pršteću energiju, njihov pjevač Ricky Wilson leti s jednog kraja pozornice na drugi, animira publiku i neprestano ju poziva da skandira ime njihovog benda. Ricky je u jednom trenutku otišao i do velikog ograđenog prostora gdje je miks pult, penjao se po toj konstrukciji, pozivao publiku na ples i divljanje, koje je očekivano bilo najizraženije na njihovom hitu I Predict a riot. Nereda na sreću nije bilo, ali bilo je zato svih mogućih hitova. Od Everyday I love you less and less, Heat dies Down, You want History, Never miss a beat, pa do legendarne Ruby. Bila je to fantastična priprema za mojeg favorita večeri Noela Gallaghera i njegov famozni bend. Njegovo ukazanje, čekala sam od najboljih dana Oasisa. Svoj sat i pol dug set započeo je sa naelektrizirajućom Everybody s on the run, a slijedile su je Riverman, zatim If I had a gun, The Mexican, a zatim i ostale njegove fascinirajuće uspješnice. Nije izostao ni Wonderwall, a ni Don t look back in anger, koje je publika gromoglasno pjevala. Noel ima fascinantnu lakoću izvedbe, prkosni izričaj i neodoljiv fuck you stav. Njegove pjesme su melodične, snažne i senzualne. Glavni i jedinstven akter brit popa, oduševio je, opet začuđujuće mali broj publike. Objašnjavam to činjenicom, da su braća Gallagher žarila i palila prije 20 godina, a poznato je da 20 i nešto godišnjaci koji su većinska festivalska publika više vole primjerice slatkaste Bastille, Sum 41 ili Hardwella i Guettu, a da na ovakvu vrstu glazbe gledaju tek kao na neki relikt iz prošlosti. Dodju, pogledaju i odu na neki njima zanimljiviji stage. Svejedno, mali broj publike nije umanjio doživljaj i razgaljenost prisutnih fanova. Kako sam očekivao intimniji i bolji nastup sutradan u Zagrebu, negdje oko polovice koncerta prebacio sam se u A38 šator gdje je atmosfera skoro pa zavrela. Nisam očekivao prepun šator u koji stane par tisuća ljudi i još izvana oko šatora isto toliko, koji su došli popratiti, očito novu koncertnu poslasticu CHVRCHES. Gledao sam ih prije tri godine kada su s dva objavljena EP-a zaslužili nastup na Readingu. Već tada su mi ušli u top 10 pogledanih bendova, a pogledao sam ih 57 u ta tri dana. Nije to još bilo to, ali vidio se potencijal. Dobre melodije i simpatičan vokal, dali su naslutiti nešto veliko. Danas, s objavljena dva albuma, sviraju na većim pozornicama i u bolja vremena, a zašto je tome tako pokazali su i na Szigetu. Odličan i moćan zvuk, koji nas je iz prvog reda vrlo brzo odbacio nešto dalje prema sredini. Never Ending circles, We Sink, Keep you on my side i svi pjevaju i skaču. Lauren onako majušna i tanka skakuće okolo i ima je posvuda, a stvarno ne znam kak joj to uspijeva na onako ogromnim petama. Oko polovice Lauren se povlači otraga, zauzima poziciju iza baraža sintova, a Martin uzima mikrofon i pjeva High enough to Carry You Over i Under the Tide. I mora mu se priznati da to radi stvarno dobro. Inače, Martin je nekad svirao s Twilight Sad.

Nakon toga, Lauren se opet vraća i kreće urnebesni završetak. Bury It, Leave a Trace, Clearest Blue, te za kraj ostavljena The Mother We Share, dale su nam najbolji nastup tog dana. Definitivno malo publike nije bilo na australskoj megazvijezdi zvanoj SIA. Ispred stagea se natiskalo i na ogromnom prostoru ispred glavne pozornice razasulo barem 18 tisuća ljudi. Pola sata prije njezinog nastupa ljudi su hrlili sa svih strana otoka, a u zraku se osjetila nestrpljivost i uzbuđenje jer ipak se radi o jednoj od najvećih zvijezda današnjice koja je u stanju okupiti publiku različitih dobnih skupina. Sjajna pjevačica i autorica započela je svoj sat vremena dug nastup sa hitom Alive. Uslijedile su redom Diamonds, mega hit Cheap thrills, zatim Big girls cry, Bird set free, Reaper, One million Bullets, Elastic heart i tako redom. Cijeli njezin nastup bio je usmjeren na njezine plesače koji su vodili cijelu priču dok je ona nepomično stajala u kutu sa svojom perikom i mašnom, usmjerivši svu svoju izvedbu na vokal. A njezin vokal zaista je sjajan i perfektan i izbrušen do krajnjih granica. Sia je sjajna pjevačica, umjetnica, nastup joj je artistički, minimalistički, ali zadivljujući i unikatan. Doživljaj su upotpunjavale snimke plesača na dva walla koje su bile sinhronizirane za izvedbama plesača na pozornici. Isprva se činilo da na wallu vidite plesače u stvarnom vremenu, no poslije shvatite da je sve nasnimljeno, zbog bolje režije i sveukupnog dojma. Meni je pak falila komunikacija s publikom koja se svela na tek jedno hvala, a falio mi je i live bend, prateći vokali i malo sirovosti. Snažnije nastupe imala je primjerice 2007.-e. Neposrednije i iskrenije. Navodno bi SIA mogla doći u Zagreb, pa bi sve napisano i sami uskoro mogli provjeriti.

maja // 22/08/2016