Nije lako sročiti nešto suvislo o bendu koji si nekad slušao, ali si ih u zadnjih par albuma zapustio, a njihove najbolje pjesme su ti obrade ili kolaboracije pjevača s drugim glazbenicima. Kurta Wagnera poštujem zbog prva dva albuma, no nemam ništa ni protiv posljednjih, al trenutno nije to glazba koja me previše zanima.

S tim u mislima i s prekomjerno napunjenim trbuhom jebeno dobrim srnećim gulašom i delicijama s dodjele nagrada za najbolji auto godine zaputio sam se u Tvornicu, koja je 10ak minuta prije izlaska na stejdž Hands of Cuba bila otužno prazna. Trojac iz Hands of Cuba (najavljivan kao duet ili kvartet) popunio je Tvornicu raznim zvukovima, a kad im se nakon 20ak minuta pridružio Kurt Wagner i ostatak LAMBCHOPa, postalo je jasno da su oni bili samo jedan dobar marketinški trik, jer su to ustvari bili gitarist, basist i klavijaturist LAMBCHOPa.

Dotad se tribina već lijepo popunila, dok je u parteru ipak ostalo prilično mjesta. Možda je to bilo uzrokovano većom cijenom karte, a možda i "bojkotom zagrebačkog amerikana komjunitija", što sam onako ovlaš saznao od upućenijih, zbog "loše odabranog prostora i previsoke cijene karte".

Uglavnom, onaj oficijelni dio krenuli su s Paperback Bible, pjesmom koja otvara njihov ovogodišnji album "Damaged" i u prvih polsata bilo mi je baš ok. Volim Kurtov glas, a i mirna glazbena podloga mi je pogodovala te večeri. Bilo je tu i duhovitih doskočica pričljivog klavijaturiste, no, onda je sve polako otišlo u nekakvu monotoniju. Sve su mi pjesme počele nalikovati jedna na drugu i nekako sam jedva čekao da se sve to završi. Činilo se ko da je i drugima oko mene isto, jer su počele priče, šetnje, a neki su čak i počeli izlaziti i prije kraja koncerta. Jedina zabava u tom dijelu koncerta bile su kugle iznad benda na koje su bili projicirani razni filmići.

I mi smo se približili izlazu odmah po završetku zadnje oficijelne The Decline Of Country And Western Civilization, kako bi što prije mogli zbrisati iz Tvornice, no ostali smo čekati bis. Na bis se čekalo dosta dugo, no moram priznati, da je prema reakcijama publike to bio jedan od najzasluženijih biseva ove godine. Nije to bio jedan od onih isforsiranih prebrzih dolazaka natrag na stejdž, već se publika stvarno morala potruditi da se vrate Kurt i ekipa.

I vratili su se. Ali kako!!!

Čim je krenula stvar znao sam o čemu se radi, a i da su svirali samo to, isplatilo bi se doći na koncert. Jedna od najboljih obrada ikad snimljenih, uživo zvuči još moćnije i natjerala je inače sjedećeg Kurta na lagano dizanje sa stolice i njihanje u ritmu This Corrosion. Za kraj svega ostavili su Give It, koju inače Kurt pjeva s elektro triom X-Press 2, koja je dovela do ključanja atmosfere u publici. Eh, da im je više takvih stvari, možda bi i tijek cijelog koncerta išao drukčijim smjerom. Još dosta dugo tražilo se još, no LAMBCHOP su bili neumoljivi i ostali su u bekstejdžu, a na kraju svega mogu jedino uputiti prigovor na presiromašan merchandise štand, koji je posjedovao 2 cda i 2 majice (mušku i žensku)!

pedja // 05/12/2006