Sinoć je u Vladičanskom dvoru u Pakracu održan književni noise performans, kojeg je izvela slovenska umjetnica Aphra Tesla sa svojim suradnikom Nevenom M. Agalmom, a sve pod pokroviteljstvom Vladike Jovana Ćulibrka.

Znam, nije Vam ništa jasno, no ako Vas riječi Vladika, Aphra, Pakrac nisu nimalo zainteresirale, nemojte ni čitati dalje. Ako pak jesu, evo objašnjenje. Vladika Jovan Ćullibrk, nije oduvijek Vladika. Čak nije oduvijek ni svećenik. Prije toga bio je zaljubljenik u rock muziku, obožavao je Joy Division, organizirao koncerte i bio rock kritičar u časopisu "Ritam". Iako se zaredio i postao svećenik, ljubav prema glazbi je ostala, pa tako sad Vladika u svojoj biblioteci, pokraj svakakvih religijskih naslova ima i zavidnu kolekciju rock knjiga, prvenstveno knjiga o Joy Division. Osim toga, on je i zaslužan za cd rock obrada stihova Nikolaja Velimirovića "Pesme iznad Istoka i Zapada" (2001), na kojem su između ostalih zastupljeni Bjesovi, La strada, Partibrejkers, Džukele, Revolt, Darkvud dub, ali i Svetlana Spajić i Goran Trajkoski. Otkad je prošle godine postao Episkop slavonski, počinje "duhovnu obnovu" svojeg puka, i to upravo predstavljajući im drugačiji pristup, pritom se orijentirajući na mlađe generacije. Jedan od takvih pokušaja bio je i sonoćnji performans Aphre Tesle. Aphra Tesla je slovenska art umjetnica, koja iza sebe ima zanimljiv album "Home in the Zone", ali i nekoliko zanimljivih sličnih performansa u Sloveniji i šire. Ovaj puta zajedno sa svojim suradnikom i čovjekom zaduženim za gumbiće, kojeg smo od milja prozvali Rasputin, počastila nas je efektnim programom inspiriranim stihovima Arsenija Tarkovskog i filmovima njegovog sina Andreja.

Sve to dešavalo se u razrušenom pakračkom Vladičanskom dvoru u maloj, ali akustičnoj prostoriji, sa spojena dva stola kao improviziranom pozornicom i projekcijom filmova na gole zidane zidove prostorije, što je dalo toj prilici još uzvišeniji doživljaj. Osim nekoliko mladih pakračana, bilo nas je iz Zagreba, Beograda, a trebalo je doći i neko društvo iz BiH, ali su zapeli na granici. Uglavnom, jedan potpuno nesvakidašnji doživljaj, za probrano društvo od dvadesetak ljudi, koji je jako teško opisati riječima. Aphra je većim dijelom sjedila na stolu i u mikrofon uzvikivala ili šaptala stihove prevedene na slovenski, dok je Neven okružen kablovima i gumbićima vrtio, okretao, stiskao i na taj način pokušao dočarati filmsku atmosferu. Performans je odgledan u tišini, bez šetanja unutra van, bez pričanja u zadnjim redovima, da bi na kraju umjetnici dobili zasluženi pljesak uz konstataciju da bi ovakvih nesvakidašnjih performansa, trebalo biti i više. Na to nam je Vladika, već najavio open air koncert već spomenute Svetlane Spajić, koja se također našla u publici, a koja je svjetski poznata po izvođenju tradicionalne srpske muzike. Taj koncert trebao bi se održati na Praznik rada sljedeće godine, a ja se nadam da će se nešto naći i u vremenu između.

pedja // 24/11/2015