Iako sam dosad pohodio nekoliko koncerata Jazz orkestra HRT-a u Gorgoni, ovaj od prije dva dana imao je posebnu težinu. Glavni razlog bio je izvođenje kompozicija velikog Franka Zappe. Rock glazba u klasičnoj ili, još više i češće, jazz interpretaciji ima jednu posebnu dimenziju. Zappa i njegovi Mothers of Invention ostavili su veliki trag i utjecaj u svjetskoj glazbi, a Frank je uvijek znao povući pravi potez kojim je uspijevao pobjeći od komercijalnosti u svome stvaralaštvu. Edward Ed Palermo snimio je već nekoliko albuma iz Zappina opusa i sam sebe smatra jednim od najvećih poznavatelja njegova opusa. Svoj big band vodi već više od trideset pet godina, a po zagrebačkom koncertu se vidjelo da i dan danas to radi kao da mu je prvi put. Ono što je kod njega specifično,i razlikuje ga od ostatka ekipe koja se bavi dirigiranjem jazz orkestara, je žar. Pri svom nastupu gospodin Palermo se više ponaša poput nabrijanog nogometnog izbornika, koji cijelo vrijeme skače i divlja po pozornici, te snažno gestikulira dok suvereno vodi svoju momčad.

Ispričao je puno zanimljivih priča o sebi i Zappi, a priznao je i da mu je na prvo slušanje glazba Franka Zappe bila bezvezna, a on sam jedan od najružnijih tipova koje je vidio. Za one u publici koji ne znaju kako Zappa izgleda (pitam se da li je uopće bilo takvih), pokazao je i majicu na kojoj je Mr. Frank, da vide koliko je "lijep". Godinu dana kasnije sve mu se kao bumerang obilo u glavu i od tog trenutka počinje njegova fascinacija likom i djelom. Aranžmani koje nam je ponudio zbilja su nudili nešto vanvremensko, i teško bi bilo odvojiti koje pjesme su najviše legle. "Heavy Duty Judy" ponudio nam je i njegov solo na alt saksofonu, a od naših solista najviše su se isticali Vojkan Jocić na tenoru, (kojeg je Palermo prozvao super herojem), na "The Gumbo Variations", a Luka Žužić razvalio je trombon na "King Kong" . Palermo je opet svirao alt saks na "Chunga's Revenge". Nakon pedesetak minuta uslijedila je penaestominutna pauza koju sam iskoristio da lagano saberem dojmove pred nastavak. Nastavak je bio još interesantniji i dirigent je točno znao što radi, dižući tenzije i u publici i u orkestru. Najimpresivniji dio večerašnjeg koncerta bila je izvedba "Sleep Dirt", u kojoj je kao gost na altu nastupio šef orkestra HRT-a Andreas Marinello, koji je snažno i emotivno razvalio svoju solo dionicu. Palermo se nakon tako impresivne izvedbe pohvalio da je naučio imena svih ljudi big benda (a nije lako zapamtiti imena devetnaest ljudi!), te nam ih predstavio, a zatim je izveo pijani balet s trubačem orkestra Antoniom Gečekom, gdje su se bacali po pozornici, padali se i dizali, baš onako kako bi to i napravila dva pijana muškarca, Ovako nešto neće se tako često dogoditi na koncertima big bendova, a još jednom je potvrdilo sjajnu zabavljačku crtu dirigenta.

Najavio je u tom trenutku kompoziciju, točnije njih šest u jednoj, izvedbu u kojoj istovremeno sviraju četiri pjesme Hendrixa i dvije Frank Zappe. Probajte zamisliti kad pojedini dio orkestra svira svaki različitu pjesmu, a sve skupa zvuči toliko skladno. Sigurno nije lako, na prvi tren se činilo i nemoguće, ali veliki Ed je to maestralno posložio. Za sam kraj, kao neki mini bis, pala je "Let's Make The Water Turn Black".

Trivia koja čini ovaj koncert još zanimljivijim leži u činjenici da Edward Palermo nije nikad upoznao Franka Zappu. Po onome što je prenio na nas večeras, ne mogu se oteti dojmu da to ne može biti istina. Opet, možda se baš zato još više daje, da se svi zajedno na jedan drugi način upoznamo s jednim od najvećih glazbenika i kompozitora rock glazbe.

jura // 09/10/2015