Moram iskreno reći da sam s nestrpljenjem iščekivao promociju drugog albuma Marija Rašića, jer osobno smatram da se radi o jednom od top deset albuma hrvatskog jazza. Ono što me iznenadilo je što je promocija održana u prostoru koji dosad nisam posjetio i koji je sasvim sigurno puno primjereniji rock koncertima. Sam koncert je od dogovorenih 21.30h odstupao dvadesetak minuta što je u svakom slučaju pristojno. Obzirom da je ovo bila službena promocija albuma, prava je šteta što prije samog početka koncerta nitko nije službeno najavio glazbenike, već su oni samo sjeli za instrumente i krenuli sa svirkom. Od prvog takta uživo i pjesme "Balkan Zoo" kojom su otvorili svirku, bilo je jasno zašto sam ovaj album proglasio remek djelom domaćeg jazza. Velika šteta je što su stolove i visoke stolice u prvim redovima uzurpirale skupine koje su došle na večernje piće i žlabranje (da ne kažem kokodakanje), te su se uspješno trudile pokvariti atmosferu večerašnje promocije. Iznenađujuće je što se Mario kao vođa grupe na pozornici smjestio u pozadinu, otkud je vrhunski i u miru dirigirao orkestrom. Improvizacijskog prostora najviše se prihvatio Žarko Hajdarhodžić, a u nekoliko pjesama u paru s njim i mladi Ivan Bonačić koji se izmjenjivao na tenor i sopran saksofonu. Kako je tek pustio saksofon pred kraj koncerta, to je bila uživancija. Naravno, ne mogu ne spomenuti i sjajnu Valeriju Nikolovsku u "Iron & Wine", kao i sjajne klavirske improvizacije Viktora Lipića.

Ova ekipa voli istraživati glazbu i to radi na najbolji mogući način. Nemaju straha i bez problema se hvataju u koštac s avangardnim i free improvizacijama. Naravno, ona osnovna glazbena podloga koja ima meditaransko orijentalni ugođaj je cijelo vrijeme tu, ali nastupom uživo i improvizacijom pjesme su postigle jedan viši zen kroz slobodu improvizacije. Još da publika svojim žamorom nije usrala motku...

jura // 21/02/2015

> vidi sve fotke // see all photos