Atmosfera koja se stvarala oko drugog gostovanja projekta Gotan u RH mirisala je na spektakl. Oni ovim koncertom otvaraju svoju turneju, došli su u Zagreb dan prije kako bi se smjestili i aklimatizirali, prognozeri su nas konačno odlučili počastiti lijepim vremenom. Otok Trešnjevka na Jarunu time se pokazao kao odličan odabir za ovakav koncert. Ne samo što se ta atraktivna open-air lokacija, već pokazala kao odličan odabir (kod nastupa Femi Kutija i benda, a kod koncerta Thievery Corporation malo manje), nego je i glazbena podloga Gotana savršena za vruće ljetne koncerte. Prethodnu lamentaciju potvrđivale su i kolone pješaka i automobila koje su se te večeri slijevale prema, više ne jedinom zagrebačkom jezeru. Uglavnom, na mostu prema otoku zatekli su nas prvi taktovi prvog singla s drugog albuma grupe, s kojom su na moje čuđenje otvorili koncert. U brzom hodu prema mjestu događaja, prošla je i druga pjesma, tako da smo se uključili na treću, Amor Porteno. Kako je samo na prve dvije pjesme bilo dopušteno fotografiranje, kasnije smo pokušavali nešto iskemijati, malo zboka, malo straga, što nije bilo lako s obzirom na količinu ljudi koja se te večeri našla tamo. Upućeniji kažu i do tritisuće, što je svakako ogromna brojka, no vjerojatno se veći dio ljudi utopio u velikom neograđenom prostoru, gdje su neki našli svoje mjesto odmah uz jezero, neki uz gomilu štandova s osvježavajućim pićima i roštiljskim delicijama (?!?!?), dok se većina nagužvala pred pozornicom kako bi što bolje čuli i vidjeli Gotan Project.

Pozornica je izgledala vrhunski, pa su se u prvom redu smjestili gostujući pijanist, bandoneonist, pjevačica Christina Villalonga te Eduardo Makaroff, dok su podignuti u drugom redu bili članovi gudačkog kvarteta te dvojac za kompjuterima, gramofonima i sotalim elektroničkim spravicama Philippe Cohen Solal i Christoph Muller, kako bi se svih deset svirača koji su se tijekom večeri izmjenjivali mogli dobro vidjeti, dok je iza njih bio ogroman video screen na kojem su izmjenjivala video potpora. Tako su se na spomenutoj Amor Porteno, na kojoj im na albumu gostuju članovi grupe CALEXICO, na platnu iza benda pojavili Joey Burns i John Convertino, dok su se nešto kasnije u pjesmi Mi Confesion, pojavili argentinski reperi Koxmoz. Prvi dio koncerta protekao je u predstavljanju materijala s albuma "Lunatico", dok su se prema kraju prebacili na starije pjesme, ovdašnjoj publici, očito bolje poznate. Šok je uslijedio nakon samo sat vremena, kad su odradili svoj dio posla. Uskoro su se vratili na bis i odsvirali još pokoju pjesmu.

I sve to nebi bilo toliko loše da nam se u nekim dijelovima koncerta činilo da osim što je pjevačica Christina Villalonga davala sve od sebe, sve ostalo bilo nasnimljeno na matricu i puštano kroz pojačala i zvučnike prema publici. Jer na koji način inače objasniti gitarske bravure koje nitko od prisutnih nije odsvirao, besprijekoran zvuk gudačkog kvarteta u kojem se čuo baš i svaki instrument, dionice odsvirane na bandoneu preslične albumskim, te preduge pauze između pjesama, u kojima se očito podešavala pjesma koja je slijedila. Tu svoju teoriju raspravio sam nakon koncerta s još nekolicinom slušača koji su se u načelu složili sa mnom. Ukoliko sam u krivu, ovim putem ispričavam se članovima benda i njihovom pratećem sastavu. Ako je suditi po učestalosti dolazaka u RH i očitoj obostranoj simpatiji, možemo ih ponovo očekivati nakon objavljivanja trećeg albuma te se još jednom uvjeriti u kvalitetu izvedbe ovog projekta uživo. Ili ne?!

pedja // 20/06/2006