Eksplozija no.7 počela je uistinu eksplozivno prvim taktovima pjesme "Pavlović" riječkog punk-hardcore/ska sedmerca KREŠO I KISELE KIŠE (pobjednici ovogodišnjeg HR demo-festa) koji je uz energičan komad lansirao i tisuće blještavih konfeta iz nekakvih tuljaca. Osobno nikad to nisam primijećivao u asortimanu silvestarske ponude, no momcima je to poslužilo za scenski vrlo efektan dekor. Publika se odmah razbudila i nije bilo nikakve sumnje da ćemo prisustvovati uraganu šaljivog sadizma.

Neosporno je da se neka očekivanja ne trebaju poklapati s realnošću. Evo primjerice, lani je Velika rock eksplozija trajala čak 5 uzastopnih večeri koje su dupkom nakrcale KSET bez obzira na izbor izvođača. Ove godine se skratio opus festivala na 3 večeri s također zanimljivim imenima, međutim ovo prvo veče je bilo prilično mršavo posjećeno što je razlog prethodna dva 'ispucana dana' - utorka kao dana prije praznika i srijede Dana državnosti, a i same činjenice da se tog četvrtka dešavalo još nekoliko svirki u metropoli. Ništa zato. KiKK su prašili kao da je klub krcat, dovitljivo su se šegačili 's nama vam nikad ne može biti dobro' ili s vremena na vrijeme uputivši apel za 'spontani aplauz'. 'Glumite da vam je dobro, a?' znao je promrmljati frontmen shvativši da ovdje neće baš biti tvrdog oraha za lomiti. Nasuprot tome, bend se svojski lomio na pozornici (dva duhača, dva gitarista, bubnjar, basist i frontmen) isijavajući maksimalnom zafrkancijom počevši samo od imagea u kičastim šarenim tajicama (trubač je bio u suknjici s tufnicama), preko obaveznog punk/hc ludila u kome su nanizali brojne štoseve. I lirske i glazbene. Doslovce se sprdavaju s društvenim modelom i sistemom, Europskom unijom (imaju obradu legendarnog foršpana za eurovizijsku TV razmijenu!), pomodarstvom, trendesterstvom, hipserstvom, turbo-folkom, narodnjacima i općenitom malograđanštinom svodivši cijeli svjetonazor u optimalnu realnost ispodprosječnog Hrvata kome luksuz još uvijek predstavlja polovni stojadin, ali ako ništa drugo, barem u voznom stanju. Kak' bi Electric Žare rekao 'kupljen od mrtvog vojnika'. Njihova poetska snaga se ne mjeri količinom izabranih rima, probranih riječi i nekim snažnim punkerskim angažmanom. Oni sve to gledaju kroz rakurs zafrkancije svojih omiljenih idola (prije svega Ramones, KUD Idijoti i Misfits), a moglo se primijetiti i neospornih elemenata čudaka poput Voodoo Glow Skulls ili klasike žanra Less Than Jake i Rancid. Dakako, lirika im je usko vezana uz onaj globalan pristup kakvog su nekad imali Hladno Pivo u ranim danima bacajući vlastito blato života kroz ironične i humoristične jadikovke "Rakija" (o obiteljskom nasilju), "Zrče" ili satirama "Via Roma", "Fadila", "Babo" i "Joj meni joj". Čak se i trubač uključio u vodeći vokal najavljen kao 'mali Cigo s Lošinja', ha-ha-ha! Uistinu odlično. No, glavni spektakl bio je 'spontani apel' publici pitanjem 'tko pjeva Cesaricu?', na što su fanovi zaurlali 'Mišo!!!!', a bend je otprašio obradu "Ja nemam više razloga da živim" u nešto umjerenijem tempu nego li su ga do tad konstantno održavali. Ipak nije samo tako lako izmasakrirati legendu konvertiranjem u hardcore-punk. Mišu treba pjevati poput Elvisa: s dušom i razgaljenim pogledom u agoniju, joj mene joj... Ne, KiKK su odradili superiorno svoj zadatak iz svojeg aspekta, tu nema dileme, ali je evidentno da su očekivali daleko bolji feedback kojeg su i zaslužili. Šteta. Publika očito nije bila pripremljena za ovakav spektakl...

EDI MARUŽIN I BANDITI su ustvari Gustafi bez duhačke sekcije najavljeni kao beskompromisni rock, ali malo brus. Baš i nije tako bilo u nekih prvih 40-tak minuta kada su doslovce 'ofirali' s ukusom publike svirajući stvari Gustafa u nešto drugačijim varijantama. Tu je bilo jamminga, adaptacija, kojekakvih insinuacija, stalnog komentiranja Edija koji je, usput i pustio 'repić' na zatiljku glave i tako to... Bilo je vrlo dosadno u početku mada se on trudio zabaviti prorijeđenu publiku koja je više boravila na čik pauzi u dvorištu KSET-a nego li u klubu. Prave rokačine su tek uslijedile u drugom dijelu koncerta kad su se Banditi obrušili na snažne i energične pjesme pokazavši svoju pravu domenu instrumentalista spajajući jazz, ska, humpa-cumpa taktove, tex-mex i ine fraze po kojima su inače prepoznatljivi veseljaci. Čak se i nekoliko ljudi odlučilo za sitno poganje i čagu, te mada se Edi stalno trudio šarmirati svojim manipulacijama frontmena koje mu neprikosnoveno stoje kao nepisani zakon u Gustafima, nekako se stvorio vrlo blijed dojam spram one snage i veselice štale koju daju originalni Gustafi. U principu, oni koji su prisustvovali ovom rijetkom doživljaju nisu baš ostali nešto osobito oduševljeni. Očekivala se rokačina, distorzija gitara (ok, bilo je i theremina), prljavi zvuk, možda, a zašto i ne - eksperimenata (sjećate li se sjajnog albuma Gustaph Y njegovi dobri duhovi?, iz daleke 1985., e, to je bila prava priča...), no kako sada stvari stoje, Edi je tek samo jedan dobri i simapatičan duh koji je svoje najbolje i najoriginalnije dane ipak ostavio u 80-tim. Očekivalo se, dakako ne revival onog starog post-punk/gothic zvuka, ali nešto sasvim drugačije od uobičajenih Gustafa, no dobilo se samo adaptacija proslavljenog benda bez duhačke sekcije s nekoliko novih pjesama koje ulijevaju povjerenje da Banditi Edijevi (Gang Of Seven) još uvijek imaju nešto toga zanimljivog za reći. Iz srca. Čekamo neke nove radove ovog projekta kojeg tek treba pažljivije razmotriti, a što se tiče Škokreta i Seleki Šeki, tu nema sumnje da će vrlo brzo zadobiti ogromne simpatije širokog auditorija. Večeras vas očekuje Gatuzo, Bender i Acid Trash, zato ne okljevajte i dođite u KSET.

horvi // 11/10/2014