U srijedu, 14. svibnja, Veliki pogon zagrebačke Tvornice kulture ugostio je finale 3. HR demo kluba u organizaciji HRT-a. U trećoj sezoni ukupno se prijavilo 120 bendova. Selekcijom je svirku u izlučnim natjecanjima u klubu Klub dobilo njih 47, od kojih je sedam došlo do finala 3. sezone. U finalu su nastupili splitski Film Noir, zadarski Scarlet Notes, riječki Krešo i Kisele kiše, te zagrebački bendovi Auguste, Bad Mushrooms, F5 i Miki Solus.
Sama organizacija bila je profesionalna, gdje su stanke između izvođača bile minimalne. Zamjerku bih uputio prevelikom prostoru velikog pogona, koji bi, da se pregradio, donio puno bolju atmosferu i interakciju između publike i izvođača. Također, svijetleća, pomalo kičasta pozornica kao da je stvorena za nekakvo kvazi natjecanje za pjesmu Eurovizije, te je odavala pogrešan dojam o izvođačima koji su nastupali. Kao uvod u finale, nastupili su prošlogodišnji pobjednici Indigo 7, a laganim funky pop zvukom, idealan su bend za nastupanje na ljetnim terasama po našoj obali. Cure koje su se izmjenjivale na glavnim vokalima, svoje dionice odradile su konkretno, ali ne mogu reći i išta više od toga. Jednu od većih nedoumica izazvale su mi dvije gitare, koje su cijelo vrijeme svirale isto, bez istrčavanja u solo dionice. Kao prva grupa u regularnom dijelu natjecanja nastupili su F5. Vokalistica grupe ima sjajnu boju glasa i prava je šteta što je njen vokal za vrijeme nastupa bio mrvicu pretih. Tek kad je počela pjevati glasnije dionice, moglo se čuti koliku snagu ima. Bojom glasa je negdje između Patti Smith i Amy Winehouse. F5 mogu smjestiti između Dine Dvornika na albumu Live in Munchen i reggae ritmova Boba Marleya. Sviračka kvaliteta cijele grupe bila je na visokom nivou, a vjerujem da će u budućnosti još biti govora o ovoj grupi. Krešo i Kisele kiše zabavili su ekipu veselim punk rockom i profesionalno odrađenim nastupom. Kombinacija KUD Idijota i Hladnog Piva, gdje brass sekcija dodatno asocira na društvo iz Gajnica. Ovo je sigurno grupa koja ide jednako kvalitetnim putem kako je to nekad radilo Hladno Pivo, pa vjerujem da je samo pitanje trenutka kad će grupa samostalno puniti veće prostore u Hrvatskoj. U neslužbenom razgovoru nakon koncerta, Krešo mi je rekao da bi u 9. mjesecu trebali imati svirku u KSET-u, što svima koji su privrženi ovom glazbenom pravcu, predlažem da ne propuste. Sastav koji me najmanje impresionirao, i čiji nastup me ostavio indiferentnim, je svirka hard rock skupina Bad Mushrooms. Kao da su zaspali u sedamdesetim godinama, makar je upitno jesu li se tad uopće rodili, zvukom su najbliži Pop Mašini i Smakovcima. To bi možda čak i bio kompliment da su uspjeli popaliti sve ono najbolje iz tih grupa i pretočiti u današnji moderniji i energičniji zvuk. Recimo da je jednako loše zvučao Parni Valjak na početku svoje karijere, kad su na singlicama izbacivali pjesmuljke o Parnom Valjku. Tekstovi su im plitki i trivijalni, a vokal koji bojom glasa podsjeća na Peru Galića iz Opće opasnosti/Divljih jagoda samo je dodatno podebljao moj loš dojam o ovoj grupi. Za vrijeme nastupa benda Scarlet Notes iz Zadra, Veliki pogon Tvornice bio je već koliko toliko pristojno pun, gdje je grupa dobila najveće ovacije publike dotad. Napravili su zanimljivu transformaciju, gdje su se iz prve pjesme, koju su svirali u kombinaciji cajon, gitara i ženski vokal, transformirali u standardni rock trio, u kojem je pjevačica uz vokalne dionice svirala bas gitaru, a cajonist je prešao na bubnjeve. Zvučno su između Nole i Laufera, a svojim indie popom na trenutke su me podsjetili i na grupu Fit. Scarlet Notes imaju glazbu koja je poprilično radiofonična, a tekst na hrvatskom jezikom im samo ide u prilog. Splitski Film Noir svojim akustičarskim pristupom vješto balansira između popa i indie rocka uz poveznice s grupom The Band, kao i s Bob Dylanom i Neil Youngom. Dečko koji iznosi vokalne dionice pokazao je i kvalitetno slaganje solo dionica na akustičnoj gitari, koja se savršeno uklopila u aranžmane grupe. Po mojem osobnom sudu najkompletniji bend ovog finala. Grupa Auguste, originalno u duo formaciji, sad ima punokrvni kvintet, gdje su osim akustične gitare, prisutne i klavijature, bas i bubnjevi. Sviraju čistokrvni akustični pop, gdje se posebno pazilo da vokali i akustične gitare budu u prvom planu. Auguste ima dvije pjevačice, pa su jednim dijelom i zbog tog neizbježne usporedbe s grupom Meritas, a čuo sam i utjecaj sastava Fairground Attraction. Njihova glazba lako ulazi u uho, pa uopće ne treba sumnjati da će njihove pjesme naći put do radio stanica. Za sam kraj ostavljen je vrckavi mladi zagrebački kantautor Miki Solus sa svojim triom neobičnih instrumenata. Jedna od rijetkih grupa koja u svom postavu nema ni gitaru ni bubanj, već klavir, bas gitaru i cajon. Sviranjem klavira Miki kombinira vesele melodije koje prate njegov šareni svijet, s avangardnim progresivnim solažama naslonjenim na stil Captain Beefhearta. Iako je tek izdao novi EP, publika je neke dionice u pjesmi "Bojim se muzičkih kritičara" već prepoznala i pjevala zajedno s njim. U svirku je Solus unio nove dionice na klaviru, kojima je još popunio zvuk pjesama. Njegov nastup nikog nije ostavio ravnodušnim, a jedan od razloga je i što ovaj trio ima zvuk koji odudara od velike većine na domaćoj glazbenoj sceni, posebno od sveg viđenog ove večeri. Kao iznenađenje večeri nastupio je Damir Urban, koji nas je počastio i jednom novom pjesmom.

I za kraj, proglašenje. Pobjednici su riječki punk rockeri Krešo i Kisele kiše, drugo mjesto osvojio je splitski Film Noir, a treći je bio zagrebački F5.

jura // 15/05/2014