Nepunih 3 sata vožnje od Varaždina održavao se 10. i 11.6 u Wiener Neustadtu jedan od većih europskih rock-festivala, a terapijin izvjestiteljski team je za Vas bio i ovdje na licu mjesta.
Ponajviše gonjeni znatiželjom kako zvuče ponovo okujpljeni THE PIXIES stigli smo u Wiener Neustadt i njihov civilni aerodrom koji će u iduća dva dana biti poprište festivala na kojem osim željno išćekivanih Pixiesa nastupaju još i RHCP, METALLICA, KORN, SLIPKNOT, MOTORHEAD i mnogi drugi. Zahvaljujući novinarskim "terapija" iskaznicama probili smo se kroz gužve na prilazima i sparkali Toyotu na press i vip parkingu koji je bio na 5 minuta od glavnog stagea i s druge strane glavnog ulaza gdje su ulazili "obični smrtnici".
Podigli smo naše akreditacije i uputili se odmah u "Press-Lounge" pogledati info-pult, uzeti info-materijale, rasporede i osvježiti se sponzorskim bezalkoholnim napitcima kojih je bilo u izobilju.
Prve koje smo pogledali na manjem "Mind over Matter" stageu bili su WITHIN TEMPTATION, band koji je uhvatio dobar vjetar koji su podigli EVANESCENCE i kreću se u otprilike tim vodama zajedno s NIGHTWISH i još desetak sličnih bandova. Zvuče čvrsto, imaju hitove, ženska dobro pjeva i na kraju sviraju obradu Kate Bush "Running up that Hill" koja je i njihov najveći hit.
Nakon njih krećemo do glavnog stagea probijajući se kroz masu "metalaca" koji su uglavnom vrijeme provodili kod "Mind over Matter" stagea (razloge vidi na www.aerodrome.at pod line-up). Na glavnom stageu je bilo sve spremno za DIE TOTEN HOSEN koji su uz DIE AERZTE najveći njemački band. Njihov nastup iskoristili smo za shopping, obilazak štandova, klopu i upoznavanje terena ali smo svejedno posvjedočili njihovom nastupu na kojem osim svojih stvari sviraju još i , pazi sad ovo, "Song 2", "Should I stay or should I go" i "You'll never walk alone". Ne znam kakve to ima veze s bilo čim. Bez veze... ali ljudi su bili oduševljeni a ne moram ni spominjati da je svaki treći klinac imal "die toten hosen"-majicu. Pa dobro - to je još uvijek bolje nego kod nas. Kod nas svaki drugi prosjećni klinac nosi majicu "žuja je zakon" i sluša Thompsona.
I onda "ono po kaj smo došli" - THE PIXIES ! Frank Black Francis, Kim, Joey i David izlaze sa malim zakašnjenjem i osim par dodatnih kila sve izgleda i zvuči kao da nije bilo pauze i kao da smo se vratili u 1988 godinu kad je izašao "Surfer Rosa", album koji je bio i okosnica ovog nastupa i kojeg su odsvirali u cijelosti. Počeli su sa "Bone Machine" i završili s "Vamos" a između toga bili smo s Velouriom kao majmuni na nebu koji su s planeta zvuka pitali: "Gdje mi je pamet ?". Bilo je lijepo i emocionalno ponovo čuti sve te toliko drage pjesme s kojima smo odrasli i koje su mnogima promijenile pogled na rock and roll i šire. Pixiesi sviraju bez greške i mogu svima koji se spremaju u Ljubljanu na njihov koncert prognozirati da ih čeka pravi PAKAO !
Nakon Pixiesa se idemo malo odmoriti , pokupiti u press-area neko osvježenje i pogledati kraj nastupa ethnometal atrakcije IN EXTREMO koji su svirali na "malom" stageu. Očito je bilo dobro jer su ljudi u deliriju i traže još i još i još dok se na velikom stageu sve sprema za headlinere prvog dana RED HOT CHILLI PEPPERS.
Peppersi izlaze s neznatnim zakašnjenjem oko 22.45 i počinju s "Can't stop", ali opet se ponavlja priča od prije dvije godine kad smo ih gledali na njihovom nastupu na Southside Festivalu. Meni oni na velikom festivalskom stageu zvuče šuplje. Pogotovo na dijelovima gdje Frusciante svira solo i kada Flea to vjerojatno shvaća kao izazov i onda mora i on tu nešto "fitiljiti" po basu i imam osjećaj da bi u tim trenucima dao mali prst na ruki da može biti gitarista u tom bandu. Inače za vrijeme njihovog nastupa među 60.000 nazočnih vlada pravo oduševljenje i svi hitovi, od "By the Way" do "Give it away" se pjevaju na sav glas i svi su na kraju bili zadovoljni.
Poslije Peppersa žurimo još do "Mind over Matter" Stagea gdje još sviraju SOULFLY i hvatamo njihove zadnje tri pjesme. Max Cavalera i društvo zvuče moćno i nevjerojatno brutalno i sumnjam da bi i izdržali više od 3 pjesme. Fanovi su bili "van sebe" jer smo još na parkingu kod našeg auta čuli skandiranja "Soulfly...Soulfly...Soulfly".
Zbog našeg malog tri mjeseca starog razloga stisnuli smo nakon završetka prvog dana odmah po gasu i propustili drugi, nešto tvrđi dan na ovom festivalu koji je sve u svemu bio odlično organiziran i za fanove nešto žešćeg zvuka odlično koncipiran.
Jedina zamjerka je bila što sa fotopropusnicom nismo zapravo mogli ni blizu stagea za vrijeme Pixiesa koji uopće nisu dozvolili slikanje a Red Hot Chilli Peppers dozvolili su slikanje samo petorici odabranih fotografa. U samom Press-prostoru i nije baš bilo previše info i press materijala a i bandovi koji su došli na interview su bili rijetki (Pungent Stench i Die Toten Hosen). Novinari su dolazili u Presslounge uglavnom po besplatno piće i grickalice.
Na kraju želimo zahvaliti ljudima iz MC Marketinga i gđi Sorayi što nam je omogućila ekskluzivno praćenje ovog velikog događaja. Ponovilo se !

le figuar de kranque // 14/06/2004