Dan poslije probudio sam se mamuran što znači da sam se i napio. A to mi se pak ne dešava toliko često, već samo kad me ponese, reklo bi se. Razlog tome bila je večer prije, to jest koncert kojeg su Manu Chao razvalili!

La Ventura tour koji izgleda nije ni završio, ponovno se vratio u Zagreb, no ovaj puta na otvorenom ali i sa dodatnim članom postave, basistom Gambeatom. Ovaj puta mjesto na kojem se sve zbilo bio je Zagrebački velesajam i iako je taj tjedan vrijeme bilo pomalo usrano i kišovito, tu večer nebo je ipak bilo čisto. Pred južnim ulazom već prije 19h počela se stvarati poveća gužva, a ja sam odmah krenuo pravo na ulaz. Predgrupe za ovaj koncert bile su Achromatic Attic i Spremište. Prvi, nisam uspio pogledati radi sitnog nesporazuma oko akreditacija, tako da sam ih bio prisiljen poslušati s vanjske strane ograde, dok sam za vrijeme nastupa Spremišta ipak bio s unutrašnje strane ograde. No, zvuk nije bio na nivou a tonci pored kojih sam stajao, na očigled nisu uopće bili zainteresirani za taj problem. Bas gitara se uopće nije čula isto kao ni trube koji sam samo uspio vidjeti kako sviraju, no ne i čuti. Spremište sam do sad gledao samo jednom i to na propalom Munfestu, i tad su bili sasvim solidni i veseli, no ovaj puta izgleda da si nisu mogli pomoći oko zvuka, pa je možda to utjecalo i na njihovo raspoloženje. Bilo kako bilo, pred kraj njihovog nastupa, preselio sam se van ograđenog prostora da polovim ostatak ''posade'' ali i u nadi da ću popiti normalno a ne točeno pivo. Vani (u birtiji udaljenoj 20m od ulaza) je usput pivo iz boce 12kn, unutra točeno 20. Čekajući tako početak nastupa stajali smo tik do ulaza a horde ljudi samo su prolazile i prolazile. Bilo ih je toliko da sam u jednom trenu pomislio kako neće biti dovoljno mjesta za sve koji su naumili da pogledaju nastup. Vjerujem da je bilo i podosta onih koji nisu došli do svoje karte pa su nastup popratili izvana, gdje se on sasvim dobro čuo, no ipak malo manje vidio. Malo iza 21h na binu se penje četvorka i nastup kreće. Sirene i za Manu Chao karakteristični zvukovi prštali su iz zvučnika. Na prošlom nastupu u Maloj dvorani Doma sportova, bas gitare nije bilo a to mi tad nije ni smetalo, no ovaj puta s njom ukomponiranom u zvuk, sve je dobilo neku drugu dimenziju. Ponekad bi mi se učinilo da slušam cijeli Radio Bemba soundsystem, no onda bi zapržili po žicama i iz reggae ritma sve bi se opet pretvorilo u punk koncert. Ima li uopće smisla prepričavati kako je energija koju su ta četvorica pokazala utjecala na cca 6000 ljudi? Mislim da nema. Postojala je tu i jedna ograda, (takozvani ''fan pit'' za kojeg je btw. karta koštala isto kao i za prostor van njega???) koja je tokom koncerta počela ''puštati'' jer zaštitarima vjerojatno nije palo na pamet da krenu sprječavati pomahnitalu masu koja ju je na par mjesta počela rastavljati. Tako se i naša mala družina u drugoj polovici nastupa našla par metara ispred stejđa, zaradivši nekoliko masnica u pogu koji je tamo trajao gotovo cijeli nastup. Jednostavno si nismo mogli dopustiti da barem dio koncerta ne provedemo ispred sa razgaljenom masom. Sama svirka pak nije donijela ništa novog. I dalje je to rasturačina u kojoj se pjesme pretaču iz jedne u drugu i tako redom, pa se dobije dojam da smo neke od njih čuli i više puta. Philippe na bubnjevima, Madjid povremeno na akustičnoj a povremeno na električnoj gitari i Gambeat na basu, uz Manua su odsvirali koncert od skoro tri sata, a na bis su izlazili nekoliko puta. Ako bi me pitali dali je ovo bio koncert godine, odmah bih ispalio da nije i da ta procjena uvelike ovisi o količini alkohola u krvi svakog pojedinca. No ako bi po raspoloženju i razgaljenosti mase gledali, onda bih rekao da jest. Manu Chao ne mogu ponuditi virtuozne svirke i momente od kojih bi se čovjek naježio, no imaju nešto što valjda niti jedan drugi bend na svijetu nema, a to je sposobnost da uvesele apsolutno svakog tko se na njihovom koncertu nađe, a tome zbilja treba odati počast.

mario m. // 17/09/2013

> vidi sve fotke // see all photos